U organizaciji Požeške biskupije 26. veljače u Dvorani sv. Terezije Avilske održana je druga korizmena tribina na kojoj je nastupila voditeljica "Zajednice Susret" Bernardica Juretić. Na početku sve je pozdravio voditelj Odgojno-obrazovnog centra Požeške biskupije Ivica Žuljević, zaželjevši brojnim nazočnima da im sadržaj tribine bude zanimljiv i koristan. Potom je profesor Katoličke gimnazije u Požegi Ivan Bedeničić kratko predstavio predavačicu Bernardicu Juretić, iznoseći podatke o njezinu životu i djelovanju.
Iz višegodišnjeg iskustva i rada s ovisnicima u kojem se susretala s različitim teškim životnim situacijama i ranjenostima pojedinaca, Juretić je govorila o aktualnosti problema ovisnosti. Prikazala je ponajprije ovisnosti o drogama, bilo prirodnim ili sintetičkim, a potom suvremene oblike ovisnosti poput interneta i sličnog. Njezino izlaganje bilo je usmjereno na prevenciju, na pomoć koju roditelji trebaju pružiti svojoj djeci i korake koje trebaju poduzimati u odgoju, ne dopuštajući da ona ostanu sama u kriznim godinama svojega života. Istaknula je kako je silno važno ne prepustiti djeci neograničen pristup računalu te tako na neizravan način predati drugima da odgajaju njihovu djecu i izgrađuju stavove. Juretić je, između ostalog rekla kako je ponekad vrlo teško prepoznati ovisnost, ali da je osnovno obilježje promjena ponašanja, koje nije u skladu s temperamentom pojedinca.
Nakon izlaganja Juretić, svoje životno svjedočanstvo izrekao je Dušan, rodom iz Požege, koji je i sam bio teški ovisnik o heroinu te je prikazao svoju životnu priču od ulaska u pakao droge pa sve do dolaska u "Zajednicu Susret" u Ivanovcu, koja mu je pomogla da se othrva od droge, i kako on kaže, nauči ponovno živjeti. Dušan je posvjedočio kako kroz godine borbe s drogom nije samo patio on nego i njemu najbliže osobe, njegova obitelj, supruga i djeca te se i sam čudi kako su uspjeli ostati uz njega. U tom smislu ustvrdio je kako je napose u fazi odvikavanja od velika važnost blizina obitelji i njezina potpora da ne izgubi povjerenje u samoga sebe. Veoma emotivno svjedočanstvo okupljeni su nekoliko puta prekidali pljeskom podrške i ohrabrenja.
Potom su nazočni mogli postavljati pitanja te na taj način produbiti poznavanje problema ovisnosti i mogućnosti njegova liječenja. (izvor: IKA)
