Vama, ženama diljem svijeta, moj najsrdačniji pozdrav!
1. Svakoj od vas i svim ženama svijeta, upućujem ovo pismo u znak zajedništva i zahvalnosti, dok se bliži IV. Svjetska Konferencija o ženi u Pekingu sljedećeg rujna. Želim, prije svega, izraziti svoju zahvalnost organizaciji Ujedinjenih Naroda, koja je promicala jednu tako veliku inicijativu. I Crkva želi dati svoj doprinos u obrani dostojanstva, uloge i prava žena, ne samo preko posebnog doprinosa službenog izaslanstva Svete Stolice poslovima u Pekingu, nego također progovarajući izravno srcu i razumu žena. Nedavno, prigodom posjeta koji mi je upriličila gđa Gertrude Mongella, generalna tajnica Konferencije, upravo u vidu toga važnog susreta, želio sam joj uručiti Poruku, koja sadržava neke temeljne točke nauka Crkve o toj temi. To je poruka koja se, izuzev posebne okolnosti koja ju je inspirirala, otvara općoj perspektivi stvarnosti i problemima žena u cjelini, stavljajući se u službu njihova položaja u Crkvi i u suvremenom svijetu. Stoga sam uredio da se ona prenese svim Biskupskim Konferencijama, kako bi se još šire obznanila. Pozivajući se na sve što sam u tom dokumentu napisao, želim se obratiti izravno svakoj ženi, kako bi s njom promotrio njezine probleme i položaj žene u našem vremenu, zaustavljajući se posebno na glavnoj temi dostojanstva i prava žena u svjetlu Božje Riječi. Polazna točka ovog dijaloga ne može biti ništa drugo, nego: hvala. Crkva, kako sam napisao u Apostolskom pismu Mulieris dignitatem, „želi zahvaliti presvetom Trojstvu za 'misterij žene', kao i za svaku ženu, za ono što čini vjekovnu mjeru njezina ženskog dostojanstva, za 'velika Božja djela' koja su se, u povijesti ljudskih generacija, ostvarila u njoj i po njoj“ (br 31).