• Početna
  • 1. Biblijsko-teološki vid istine o čovjeku kao osobi

1. Biblijsko-teološki vid istine o čovjeku kao osobi

CILJEVI:

  • posvijestiti važnost shvaćanja čovjeka kao osobe u jedinstvu duše i tijela,
  • naglasiti božansku i prirodnu utemeljenost čovjeka kao muškarca i žene,
  • uočiti važnost suodnosa pojedinca i zajednice
  • potaknuti na odvažno svjedočenje važnosti braka i obitelji.


MOLITVA

Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku, sebi sličnima. Dao si nam razum i slobodnu volju. Stvorio si nas kao osobe, kao  muškarce i žene, da bismo osjetili ljubav darivanja i zajedništva. Želiš da rastemo, množimo se, napunimo zemlju i sebi je podložimo. Cijeli svemir si nam stavio na raspolaganje.

Utjelovio si se u ljudskoj obitelji da bi nam se približio. Živio si s nama, poučavao nas i na kraju dao život za nas da bismo se u potpunosti ostvarili kao osobe u vječnom, nebeskom zajedništvu s Tobom. Gospodine, izlij na nas svoga Duha da bismo Tvoj plan za nas prihvatili i ostvarili koliko je to moguće u našoj nesavršenosti. Amen.


MOTIVACIJA

Na olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. u utrci na 800 m za žene pobijedila su tri muškarca! Naime muškarci koji su se proglasili ženama natjecali su se u trčanju sa ženama i pobijedili, tj. osvojili prva tri mjesta!

Za razgovor:

  • Komentirajte ovaj nesvakidašnji događaj? Jeste li znali da se to dogodilo?
  • Kako je moguće da muškarci trče zajedno sa ženama? Zašto mediji tome nisu dali veću pozornost?
  • Što mislite, zašto se ovako nešto moglo dogoditi?

 

UVOD/NAJAVA TEME

Živimo u svijetu koji briše sve granice. Granice morala, etike i shvaćanja čovjeka kakvo je bilo sve do modernog doba. Danas se nameće relativnost ljudskog života i dostojanstva. Nastoji se poništiti shvaćanje čovjeka kao slike Božje, kao muškarca i žene. Na sve moguće načine želi se razoriti obitelj kao temelj društva.

Raznoraznim interesnim grupama, zajednicama i institucijama najviše od svega smeta učenje Katoličke crkve o čovjeku kao osobi, muškarcu, ženi, obitelji, odgoju i radu. Nerijetko i sami vjernici lako podlegnu tim utjecajima koje mediji šire.

Za razgovor:

  •  Jesmo li svjesni utjecja medija na nas, naše obitelji a posebno na našu djecu?
  •  Uočavamo li kakav nam se sustav vrijednosti pokušavaju nametnuti pod maskom tolerancije, prava i sloboda? Razgovaramo li o tome u svojoj obitelji?

 

OBRADA TEME

Čovjek – jedinstvo duše i tijela

Čovjek je dušom i tijelom jedan. U njegovu jedinstvu Biblija razlikuje dvije dimenzije, tjelesnu i duhovnu, koju Knjiga Postanka izražava posebnim rječnikom. Stvorenost od „praha zemaljskoga“ upućuje na čovjekovu tjelesnost, po kojoj čovjek pripada materijalnom svijetu. Božanski dah kojega mu je Bog udahnuo upućuje na to da u čovjeku ima nešto božansko, da je čovjek istovremeno i duhovno biće. Katolička Crkva naučava da u trenutku čovjekova začeća Bog izravno intervenira i stvara besmrtnu dušu.

Kao duhovno biće, samo je čovjek, za razliku od svih bića na zemlji, sposoban upoznati i ljubiti svoga Stvoritelja. Sam Stvoritelj ga poziva da mu se približi, da uđe u otajstvo njegova božanskog života, da sudjeluje u otajstvo njegove vječne ljubavi.

Ovo ne isključuje čovjekovu tjelesnost. Sav čovjek, u jedinstvu tijela i duše, je slika Božja, pozvan dušom i tijelom očitovati dostojanstvo slike Božje. Vjera u Boga Stvoritelja je afirmacija svega stvorenoga, uključujući i materijalni svijet, odnosno ljudsko tijelo. Vjera u uskrsnuće tijela nespojiva je s bilo kakvim preziranjem ljudskog tijela.

Danas se na svakom koraku prenaglašava ili kult tijela ili odbacivanje tjelesnoga. S jedne strane stotine emisija, časopisa, internetskih stranica i reklama uporno čovjeka, a posebno žene, prikazuju kao tijelo bez duha i duše, kao obični objekt kojemu se treba posvetiti i vremenski i materijalno. Važno je samo kako izgledati. S druge strane, istočnjački utjecaji prenaglašavaju razne tehnike meditacije, koje u kombinaciji s jogom, dovode do odvojenosti tijela od duše i u konačnici do preziranja tijela. Jednima smeta duhovno, a drugima tjelesno.  

Za razgovor:

  • Brinemo li se jednako za duhovno i za tjelesno, za zdravlje duše i zdravlje tijela? Postoje li ekstremi, pretjerivanja u jednome ili drugome? Gdje to najviše uočavate? Kakve su posljedice takvih pretjerivanja?
  • U Hrvatskoj i nekim drugim državama sve je aktualnija rasprava o pobačaju. Na koji način bismo se mi kršćani u tome trebali postaviti, s obzirom na to da čovjeka promatramo kao neraskidivo jedinstvo duše i tijela?

 

Muško i žensko stvori ih

I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku…  No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.  (Post 2, 18-24)

Sveto pismo nam jasno poručuje da su muškarac i žena dio jedinstvenog plana stvaranja: Bog je htio i muškarca i ženu. I muškarac i žena slika su Božja. Unatoč spolnoj razlici, istog su dostojanstva, stvoreni jedno za drugo. Ne radi se o tome da su muškarac i žena stvoreni kao nekompletni, kao da bi svatko od njih bio jedna polovica ljudskog bića. Kao razumne i slobodne osobe, stvorene na sliku Božju, svatko od njim ima vlastiti poziv, svatko od njih pred Bogom je jedan „ti“, svatko je za sebe odgovoran. I muškarac i žena su osobe za sebe, u sebi, sposobni sebe posjedovati i drugome se darovati. Oni su „jedno tijelo“, ne u smislu da bi njihova osobnost bila poništena u ime zajedništva. Njihovo zajedništvo obogaćuje, oplemenjuje njihovu individualnost.

Ljudska osoba definirana je spolom koji je dio istine o čovjeku. No seksualnost je sveta i stvaralačka snaga, a ne igra kemije i osjećaja. Sv. Pavao jasno naglašava: „Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama.“(1Kor 6,19). Isus ističe nerazrješivost ženidbe kada kaže: „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (Mt 19,6).

Muškarac i žena postaju „jedno tijelo“, ostavljaju svoje roditelje da bi i sami postali roditelji, začetnici novoga života. Darujući život potomstvu, na najizvrsniji način sudjeluju u djelu Božjeg stvaranja.

Dakle, muškarac i žena su usmjereni jedno prema drugome. Njihovo zajedništvo je temelj obitelji, a uzajamno darivanje rađa novi život. Danas se pokušava nametnuti tzv. rodna ideologija po kojoj svatko ima pravo birati „rod“, bez obzira kojega je spola. Zato svi šute kada se muškarci utrkuju sa ženama. No, kršćani ne bi smjeli šutjeti. Oni bi trebali jasno reći istinu o ljudskoj spolnosti, istinu o muškarcu i ženi, braku i obitelji. Našoj djeci je danas, više nego ikada, potreban čvrst i dosljedan primjer očeva i majki. Dosljedan odgoj pun ljubavi i razumijevanja zalog je zdravlja budućih obitelji i društva u cjelini.

Za razgovor:

  • U čemu bi se komplementarnost muškarca i žene trebala očitovati? Što je alternativa komplementarnosti?
  • Jesmo li informirani o tome što nam se nameće rodnom ideologijom? Trebamo li razgovarati o tome sa svojom djecom? Uključujemo li se u inicijative koje zagovaraju učenje naše Crkve o svetosti braka i obitelji?


Pojedinac i zajednica

Obitelj je od samog početka po Božjem planu „prvi oblik zajednice osoba“ (GS, 12), ona je prvo prirodno društvo. Crkva je stavlja u središte društvenog života. Potisnuti obitelj, ili je – još gore – potpuno isključiti iz tog središta, „značilo bi nanijeti tešku štetu istinskom rastu svega društvenog tijela“ (Ivan Pavao II). Obitelj je prvotno mjesto međusobnih odnosa, prva i životna stanica društva. U njoj se pojedinac uči različitim oblicima komunikacije i suradnje. U obitelji uviđa svoju važnost i tako se priprema na kasniju ulogu u društvu i Crkvi. Tu se čovjek rađa i raste, tu se u ozračju uzajamnog darivanja uči zajedništvu s drugima, tu je osoba prihvaćena i priznata, tu se uči preuzimati odgovornost za sebe i druge. Društvo po mjeri obitelji najbolje je jamstvo protiv svakog zastranjenja, bilo individualističkog bilo kolektivističkog.

Naravno, ništa i nitko nije savršen osim Boga, pa tako ni svijet koji nas okružuje i društvo u kojem živimo. No, mi smo pozvani usavršavati sebe pa tako i zajednice kojima pripadamo. Na to nas poziva naš Spasitelji i Otkupitelj Isus Krist kada kaže: „Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski!“ (Matej 5,48).

Dakle, iako smo pojedinci, mi u isto vrijeme pripadamo svojoj obitelji, crkvi, Domovini pa tako i zajednici ljudskog roda u cjelini.

Za razgovor:

  • Kako u svojoj obitelji pronalazimo ravnotežu između pojedinačnih potreba svakog člana i svega onoga što je potrebno za zajedničko funkcioniranje obitelji?
  • Obitelj je pozvana prenositi temeljne vrijednosti i tako djecu osposobiti za što kvalitetnije sudjelovanje u društvenom životu. Koje vrijednosti u tom vidu prenosimo i svjedočimo djeci? Na čemu bisto trebali još poraditi? U čemu smo možda zakazali?

 

ZAKLJUČAK

Svako vrijeme u povijesti ljudskog roda nosilo je različite uspjehe i razočarenja, uspone i padove, radosti i žalosti, ratove i mir, pa tako i naše vrijeme. Međutim, nikada obitelj kao božanska i ljudska institucija nije bila toliko ugrožena. Kao da su se mnogobrojni centri moći (ekonomski, politički, medijski,...) ujedinili i urotili protiv naravnog,  Božjeg i crkvenog učenja o obitelji, pojedincu i zajednici. Zato je danas više nego ikada važna uloga, ne samo Crkve i društva, nego očeva i majki u odgoju djece, u svjedočenju prirodnih i božanskih zakona i vrjednota.  

Danas se pred našim očima vodi bitka koja će odrediti budućnost ljudskog roda i zato ne smijemo šutjeti niti očekivati da će netko drugi nešto napraviti i riješiti. Mi kršćani uistinu danas trebamo biti sol zemlje i svjetlo svijeta!


ZADATAK/AKTUALIZACIJA:

  • Pozvani smo u svako vrijeme i na svakom mjestu dostojanstveno i prikladno svjedočiti o muškarcu i ženi, o važnosti obitelji utemeljene na Božjem planu. Kako bismo to mogli konkretno ostvariti u svojoj obitelji, župnoj zajednici, radnom mjestu, Crkvi i društvu u cjelini?
  • Kakve biste inicijative kao zajednica vjernika mogli poduzeti s ciljem promicanja ljepote braka i obitelji? Razgovarajte o tome. 


LITERATURA:

  • Jeruzalemska Biblija, KS, Zagreb, 2014.
  • Katekizam Katoličke crkve, Glas Koncila, Zagreb, 1994.
  • Kompendij socijalnog nauka Crkve, KS, Zagreb, 2005.

Priredio: Jerko Župa