• Početna
  • 4. Zaručnička priprava za odgovorno roditeljstvo

4. Zaručnička priprava za odgovorno roditeljstvo

CILJEVI:

  • posvijestiti važnost i nužnost muškarca u odgovornom roditeljstvu,
  • razumjeti komplementarnost uloge muškarca, muža/zaručnika i oca, prema ženi i majci u rađanju i odgoju djece,
  • založiti se za aktivno sudjelovanje muškarca u obitelji, kao svjedoka Božje ljubavi.


MOLITVA

Poslušajmo zajedno kako riječ Božja pjeva o zaručničkoj ljubavi, jer ova ljubav dolazi od Boga i dar je čovjeku za njegovo ostvarenje. Bog želi da čovjek bude sretan i da njegov život bude ispunjen. A čovjek je stvoren kao muško i žensko, na sliku Božju.

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi,
prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Dragi je moj kao srna,
on je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
Dragi moj podiže glas i govori mi:
»Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
jer evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi.
Golubice moja, u špiljama kamenim,
u skrovištima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj ugodan
i lice je tvoje krasno.« (Pj 2, 8-14)


MOTIVACIJA

Ostanimo i dalje uz Božju Riječ. Divan primjer zaručničke ljubavi donosi nam Knjiga o Tobiji. Više nego li zaručnik ljubi svoju zaručnicu i zaručnica svoga zaručnika, Bog ljubi novu obitelj koja je na njemu utemeljena.

Knjiga Tobijina je napisana prije Isusa Krista. Vrlo lijepa djevojka Sara doživjela je tragično iskustvo. Neposredno nakon udaje, u noći vjenčanja, demon je ubio njezinog muža. Tako se dogodilo ukupno sedam puta, i stoga Sara moli Boga da joj skonča život. No Gospodin ovu nesreću preokreće u veliku radost: dolazi Tobija jer Bog je njih od vječnosti vidio zajedno: “Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti...”(Tob 6, 18b).

U svadbenoj noći, da bi Bog bio prisutan u ljubavi i zajedništvu dvoje zaručnika, Tobije i Sare, njih dvoje zajedno mole:

“Blagoslovljen da si, Bože naših otaca,
blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke!
Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!
Ti si stvorio Adama od zemlje i njegovu pomoćnicu Evu:
od njih je proizašao ljudski rod.
Ti si rekao: nije dobro da čovjek bude sam;
načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.
Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini.
Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost.
I zajedno rekoše: Amen, amen! ” (Tob 8, 5-8)

Za razgovor:

  • Za što su oni zapravo molili? Što traže za svoju obitelj?
  • Kako izabrati pravog supruga/suprugu? Može li u tome pomoći molitva, ili to potpuno stvar spontanosti, ponekad i pukog slučaja?
  • Ima li mjesta za Boga u stvaranju obitelji? A u intimnosti muža i žene? Što ti misliš?


UVOD/NAJAVA TEME

Biti otac, veliki je dar što ga je Bog darovao čovječanstvu. Ljudsko očinstvo je sudjelovanje u Božjem očinstvu. Stoga je uloga oca u životu obitelji nezamjenjiva. Otac ne može zamijeniti majku, ni majka oca. Njihova je uloga nezamjenjiva i komplementarna. U pripremi zaručnika za odgovorno roditeljstvo, zaručnicima treba pomoći da shvate nezamjenjivost majčinstva i nezamjenjivost očinstva, te njihovu komplementarnost.


OBRADA TEME

Muž/otac koji uči voljeti od Očeve ljubavi

Svaka obitelj treba oca. Ali kakvog? Ne onog koji želi da njegov sin bude njegova slika i prilika. Knjiga izreka ističe: “Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; i kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo” (Izr 23, 15-16). To je dakle otac koji je sretan svaki put kad njegov sin djeluje mudro, i govori ono što je pravo. To je otac koji sinu daje osjetiti diskretnu i ujedno duboku ljubav. To je ljubav koju je on zapravo prvi iskusio kao ljubav Boga Oca.

Biti kršćanin znači ljubiti. Muškarac koji ne shvaća da je njegov autoritet zapravo sredstvo pomoću kojeg služi onima za koje je odgovoran, ne zna ni što je autoritet. Očevo služenje jest služenje ukorijenjeno u ljubavi, koja će se pokazati njegovim stalnim nastojanjem da djeci pomaže u stjecanju zrelosti i samostalnosti.

Po primjeru nebeskog Oca, dobar otac zna čekati i zna oprostiti. No, on zna i odlučno ispravljati: nije slab otac, popustljiv, sentimentalan. Otac koji zna ispraviti bez ponižavanja umije i zaštititi, ne štedeći samoga sebe: “Koji put ih moram ukoriti, ponekad  kazniti, ali nikada poniziti”.

Za razgovor:

  • Što misliš, kako otac treba graditi autoritet? Snagom, stegom, dosljednošću, ljubavlju…?
  • Otac zna da treba oprostiti djetetu kad pogriješi. No, što ako otac pogriješi? Treba li svoje dijete moliti za oproštenje? Ako moli za oproštenje, nije li to znak njegove slabosti?


Uključenost muža i oca u ženino majčinstvo

Muškarac je pozvan unutar obiteljske i bračne zajednice živjeti svoj dar i ulogu supruga i oca. Za njega su ljubav prema supruzi i prema djeci prirodan put koji vodi ostvarivanju njegova očinstva.

Ljubav muža prema ženi znači duboku predanost njezinu dobru. Muž iskazuje svoju ljubav prema ženi nesebičnom žrtvom nalik onoj Kristovoj. Ljubav muža prema supruzi treba biti nesebična, spremna na žrtvu, na potpuno darivanje. Materijalna briga je potrebna, ali za ženu je daleko važnija spoznaja da je njezin muž ljubi i poštuje. Pomažući svojoj supruzi da postane osoba kakvu Bog želi, muž pomaže supruzi da raste u svetosti. Oženjeni muškarac istinski voli sebe kada pokazuje ljubav prema svojoj ženi, jer ona je vezana za njega najčvršćom vezom, čvršćom od svih drugih ljudskih veza.

Vrlo je važno, dakle, da je otac prisutan u obitelji, da je najprije blizu svojoj ženi i da je blizu njihovoj djeci. Kada se djeca igraju i kada uče, kada su bezbrižni i kada su tjeskobni, kada govore i kada šute - otac treba biti uvijek prisutan.

Za razgovor:

  • Doživljavaš li to što si otac kao dar, ili …?
  • Što za tebe znači predanje svojoj supruzi i djeci? Kako se to predanje može ostvariti u tvom svakodnevnom životu? Možete li navesti neki konkretan primjer?


Biti odgovoran otac, a ne samo svjedok rađanja

“Bio sam jako uzbuđen. Uznemireno sam hodao tamo amo između dnevne i spavaće sobe. Ponekad bih otišao k svojoj ženi, i čvrsto bih poljubio njenu ruku koja je ležala opušteno na ivici kreveta.” Ovo su riječi muža u noći u kojoj je postao otac. Sigurno su tisuće misli prolazile njegovom glavom: hoće li sve biti dobro, kako je njegova žena, što će biti s djetetom… Ženi je porod uistinu težak, skoro bi rekli iskustvo smrti i života. Gdje je tu otac? Može li i on sudjelovati u toj boli, ali i radosti?

U rađanju djece brak odražava svoj božanski model, Božju ljubav za čovjeka. Očinstvo i majčinstvo muškarca i žene ne može se ograničiti samo na biološko područje: život se daje potpuno samo kada se rađanjem daju i ljubav i smisao, kada se odgojem rađa zrela osoba, jednog dana sposobna za samostalan i odgovoran život.  Zadržati ulogu oca isključivo na fizičkoj, biološkoj razini, znači oduzeti mu ono što ga zapravo kao osobu i čini muškarcem, a time i ocem.

Ovdje je nužno istaknuti da novi život, plod ljubavi muža i žene, je plod i muškarca i žene. Tek njih dvoje sjedinjujući se u ljubavi i sebedarju primaju od Boga dar novoga života, postajući tako suradnici Božji u novom stvaranju. Isključiti dakle oca iz bilo kojeg trenutka ovog djela, ne samo da je pogrešno, nego čak i nemoguće. Nije bitno je li otac isključen slučajno ili namjerno, svojevoljno ili nasilno.

Za razgovor:

  • Sve više muževa želi biti uz svoje supruge za vrijeme poroda. Što kažete o tome?
  • Ima li netko od vas takvo iskustvo? Biste li ga ponovili? Je li to promijenilo vaš odnos prema supruzi?


Psihološki, duhovni i simbolički vidovi očinstva

U modernom društvu, primjećujemo iz vlastitoga iskustva, vrebaju mnoge opasnosti. Posebno je otac obitelji u opasnosti da se udalji od svoje očinske zadaće i da na kraju igra nekakvu sporednu ulogu u vlastitoj obitelji, dijelom zato što veći dio dana provodi radeći izvan obitelji, dijelom zato što se on sam iz nje isključuje, a dijelom zato što su njegov lik i autoritet zasjenjeni pogrešnim shvaćanjem očinstva, odnosno mehaničkom primjenom principa izjednačenih prava, kao da bi moglo postojati društvo bez očeva.

Prisutnost supruga i oca utječe na sigurnost, prihvaćenost, emocionalnu stabilnost supruge i djece. Obiteljsko ozračje prihvaćenosti i zaštite stvara se i prije samog rođenja djeteta u obitelji.

Danas postoji jedan problem s djecom: ne podnosi se da djeca trpe, odnosno roditelji se boje ispravljati svoju djecu, kao da će se dogoditi tko zna što. Najčešće ih i ne ispravljaju. Ali djeca imaju potrebe ispravljanja, djeca imaju potrebu očeva autoriteta. Bez čvrstog i zdravog očeva autoriteta, ne mogu odrasti u zrele osobe. Lakše je ocu davati kruh, poklone i druge stvari, ali odgojiti sina, govoreći mu ozbiljno, tj. ispravljati ga kad je potrebno, ispravljati ga kada ide krivim putem, to je teže jer uključuje napor, obilje strpljenja i ljubavi. Svaka korekcija uključuje jedno trpljenje za onoga koji ispravlja i za onoga kojeg se ispravlja. Ali u tome jest ljubav: dati djetetu svjedočanstvo strogosti i čvrstoće, a ne dopustiti mu da čini što hoće.

Nadalje, osjećaj odgovornosti za tjelesnu i duhovnu dobrobit djeteta, odlika je pravoga oca. Jer samo “pomoći “ ženi začeti dijete, može  muškarca učiniti biološkim, ali ne i pravim ocem. Stoga je sv. Josip uzor za sve prave očeve: one koji troše svoju snagu, ulažu svoje vrijeme i trud, odgajajući djecu i skrbeći za njih, one koji pokazuju ljubav i velikodušnost ne očekujući nikakvu nagradu.

Za razgovor:

  • Jesu li očevi danas u sporednim ulogama u svojim obiteljima? Ako jesu, kako to promijeniti?
  • U vremenu kada djeca imaju gotovo sve što zažele, kada im se u svemu ugađa, možemo li biti zahtjevni i dosljedni roditelji? Obrazložite svoj stav.


Otac u molitvi

Papa Pavao VI. je na jednoj od svojih generalnih audijencija upitao roditelje: „Majke, učite li svoje mališane moliti? Molite li s njima u obitelji krunicu? I vi, očevi, znadete li moliti sa svojom djecom, sa cijelom obiteljskom zajednicom, barem koji puta? Ne zaboravite, vi tako izgrađujete Crkvu.“

Život dolazi od Gospodina, mogućnost da roditelji mogu raditi dolazi od Gospodina, sve dolazi od Gospodina, sve je njegov dar. Potrebno je započeti dan s jednom  zahvalom Bogu za novi dan, za život, naučiti djecu moliti Oče naš, Zdravo Marijo i druge kršćanske molitve. I prije nego djeca izlaze iz kuće, kad idu u školu,  zajedno s njima izmoliti jednu molitvu, bit će prava poruka i poticaj djeci o važnosti molitve. Ovo je veoma važno jer će se djeca osjećati sigurnijom, s Božjom zaštitom.  Tako i uvečer, prije nego legnu, treba ih naučiti moliti.

Važno je da i otac moli zajedno s djecom i djeca to nikad neće zaboraviti. Primit će jednu nutarnju sigurnost: otac koji moli s njima može djeci pokazati na Oca nebeskog, koji je uzor svakog ljudskog očinstva. Jer, ako postoji netko tko može objasniti molitvu Očenaš, to je upravo onaj koji ima osobno iskustvo očinstva. Tako djeca mogu kroz svog zemaljskog oca doživljavati i nebeskog Oca, koji ih čeka kad se vraćaju nakon doživljenih uspjeha i neuspjeha.

Za razgovor:

  • Slažete li se s papinim riječima? Molite li sa svojom djecom? Kako molite?
  • Koliko je važna uopće molitva u obitelji? Za što ona pomaže?


Rad i financijska briga za obitelj

Uvijek je bila dužnost supruga/oca biti “hranitelj”. Jedna od njegovih primarnih odgovornosti jest osigurati svojoj obitelji kruh, tj. osnovne životne potrebe. Nekad je otac obrađivao zemlju, danas je to rad u tvornici, poduzeću, državnoj ili javnoj ustanovi i dr. Nužno je da djeca vide taj trud i direktan prinos oca koji skrbi za svoju obitelj, da toga budu svjesni, da znaju cijeniti očev rad i brigu za obitelj.

Po očevu marljivom radu djeca stječu ispravnu sliku o važnosti rada, bez kojeg se nitko ne može ostvariti. U suvremenoj kulturi koja naginje uživalačkom mentalitetu, sve više se već u krugu obitelji  nameće potreba odgoja za rad, odgoja za temeljit, stručan i predan rad. Zauzetost oca, njegova predanost profesiji, njegova stručnost, pravi su poticaj djeci da sami krenu tim putem.

U isto vrijeme potrebno je uskladiti rad, profesionalni život sa zahtjevima obitelji. Rad nikada ne bi smo oca udaljiti od obitelji.

Za razgovor:

  • Kako uskladiti zadaću oca da radom svojoj obitelji osigura potrebna sredstva za život i potrebu da bude prisutan u obitelji?
  • Kako svoju djecu učiti važnosti rada? Kakva su vaša iskustva u tome?


ZAKLJUČAK

U zaručničkoj pripremi za sakrament ženidbe, zaručnicima je potrebno posvijestiti nezamjenjivu važnost oca, u njegovu odnosu prema budućoj supruzi i djeci.

Očinstvo se ostvaruje ljubavlju prema supruzi koja je postala majkom i ljubavlju prema djeci. Potrebno je na svim razinama probuditi svijest o nezamjenjivom mjestu i ulozi oca u obitelji. Očeva odsutnost nerijetko je uzrok psiholoških i moralnih poremećaja u obiteljskim odnosima.

Živeći svoje očinstvo kao znak i odraz Božjeg očinstva, otac je pozvan biti odgovoran i velikodušan roditelj od trenutka začeća, pozvan je zajedno sa suprugom na ozbiljno odgojno zalaganja, na rad za obitelj koji ga neće otuđiti od supruge i djece i u konačnici na najvažnije: na svjedočanstvo vjere kojom će biti primjer i poticaj svojoj djeci da sami iskuse milost života u Kristu i njegovoj Crkvi.


ZADATAK/AKTUALIZACIJA:

  • Pročitati Pjesmu nad pjesmama, ili dijelove Knjige o Tobiji, ili druge dijelove Biblije koji govore o uzvišenosti ljubavi muža i žene. Promišljati na koji način ove biblijske knjige slave ljepotu zaručničke ljubavi.
  • Pronađite svaki dan u svom bračnom životu načine kako biste se potpunije otvorili Kristovoj ljubavi, kako bi dobili snage odreći se samoga sebe i podložiti svojoj ženi iz ljubavi.
  • Zahvalite svaki dan Bogu Ocu za svoje očinstvo, za svoju djecu i molite za njih i zajedno s njima.


LITERATURA:

  • Ivan Pavao II, Apostolska pobudnica “Familiaris consortio”, KS, Zagreb, 1997.
  • Papa Franjo, Obitelj je dragocjeno blago-kateheze o obitelji, Verbum Split, 2015.
  • HBK, “Muško i žensko stvori ih”, GK, Zagreb, 2014.
  • XIV. Opća redovita skupština Biskupske sinode, Relatio finalis, KS, Zagreb, 2016.
  • Carlo Carreto, Obitelj mala Crkva, UPT, Đakovo, 2005.
  • Clayton C. Barbeau, Glava obitelji, Verbum, Split, 2012.
  • Mary Healy, Muškarci i žene su iz Edena, Verbum, Split, 2013.

Priredio: Lucijan Kosor