• Početna
  • 5. Brak i obitelj u prvih pet godina bračnoga zajedništva

5. Brak i obitelj u prvih pet godina bračnoga zajedništva


CILJEVI

  • prepoznati brak kao Božji poziv,
  • razumjeti ulogu supruga i oca u obitelji,
  • osvijestiti moguće probleme koji se javljaju u ostvarenju ovih uloga i založiti se na njihovom rješavanju.

 

MOLITVA

Bože, stvoritelju i milosrdni obnovitelju svoga naroda!
Izlij, molim te, obilan blagoslov na moju obitelj,
sabranu u tvoje ime.
Neka svi njezini članovi, koji su povezani jednom ljubavlju,
budu u duhu gorljivi i u molitvi postojani.
Neka jedni o drugima brinu i neka pritječu u pomoć potrebnima.
Neka riječju i primjerom budu svjedoci vjere.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.


MOTIVACIJA

Zar nije čudno što se danas mora isticati kako je dobrostiv otac onaj koji je uvijek spreman podučavati svoje dijete, da je čovjek koji pokazuje svoj autoritet prijatelj svome djetetu? Pa svaki vrtlar zna da je prekrasan cvijet ili bujan grm rezultat rezanja uvenulih ili nakrivo izraslih mladica. I neobrađen grm i neobrezan ružin grm postat će uskoro ružni.

Otac koji voli svoju djecu - koji im želi dobro - neće dopustiti da odrastaju bez poduka, usmjeravanja i stege. Postupati drugačije značilo bi lišiti ih onog obećanja vezanog za njihovo poštivanje četvrte zapovijedi - ''Da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.'' Gotovo sva naša ''problematična djeca'', naša svojeglava mladež, sva ona djeca kod kojih stvari nisu išle kako treba i koja nisu krenula smjerom prema ''dugom životu na zemlji'', dolaze iz domova u kojima nije bilo dobrog, uravnoteženog smisla za disciplinu i red. (Clayton C. Barabeau)

Za razgovor:

  • Brižan otac usmjerava djecu učeći ih disciplini i redu. Kakva su vaša iskustva s tim?
  • Što se događa kad nema discipline i reda? Zašto?


UVOD/NAJAVA TEME

Kao povijesno i iskustveno biće, čovjek se rado sjeća nekih događaja u svome životu: prvog dana škole, završetka srednje škole i fakulteta, prvog radnog dana, ženidbe i udaje. Ljudi imaju pravo na svoje godišnjice i jubileje, sjetiti se svoje prošlosti, da se u svjetlu prošlosti ogledaju u sadašnjosti i budućnosti.

Svake godine morali bismo sve dublje doživljavati što znači biti otac i muž te na takav način trebali uvijek iznova prihvatiti svoj poziv,  sa svim radostima i nadama, žalostima i tjeskobama, vjerujući da je volja Božja u nama ujedno najveća garancija osobne sreće i trajnog životnog zadovoljstva.

I nakon pet godina braka još uvijek trebamo učiti kako biti dobar  suprug i otac. Da bi to mogli postati moramo doživjeti svojevrstan poraz, i to jedan za drugim. Moram doživjeti u sebi  poraz sebičnosti, poraz ponosa, poraz osvetoljubive pravde.

Za razgovor:

  • Što za tebe znači biti muž i otac?
  • Na nekim je područjima korisno doživljavati poraze. O kakvim porazima je riječ i kako nam oni mogu koristiti? Radite li na porazima ove vrste?


OBRADA TEME

Nezamjenjivost  i povratak muža/oca u obiteljsko zajedništvo

Da bismo razumjeli što se događa s današnjim čovjekom u okviru braka i obitelji moramo pogledati njegov suvremeni okvir. Suvremeni je čovjek istjeran iz svoje obiteljske zajednice, institucije su mu oduzele većinu vremena, a u obitelji ga ne čeka nikakvo iznenađenje jer je ona ispražnjena obvezama ostalih članova. U ovakvoj obitelji čovjeku je dosadno pa mu to utiskuje crte nesigurnosti i odijeljenosti. Suvremeni se čovjek osjeća iz korijena iščupan,  nema vremena misliti na Boga i obitelj, na ženu i djecu.

Kako je i sam papa Ivan Pavao II. jednom prilikom rekao, zlo napada obitelj uništavajući sliku Boga u ocu koji svojom odgovornošću i brigom predstavlja Boga Oca. Povratak muža i oca u obiteljsko zajedništvo doći će isključivo kroz njegovu obnovu.

Da bi se napravio zaokret treba snaga, ne ljudska nego božanska. Otac bi trebao shvatiti da je on „svećenik u obitelji“. Stoga je važno da svjesno i planski organizira svoje vrijeme, imajući na umu da kao muž treba sa svojom suprugom razmišljati i djelovati kao jedno tijelo i jedan duh, zadržavajući ulogu autoriteta koju mu je Bog namijenio, a kao otac posvetiti veliki dio svoga vremena djeci. Što bi to značilo? Muškarac, muž, Adam, gubi kormilo zapovijedanja onoga trenutka kada odgovornost za svoje djelovanje prebacuje na ženu, Evu. Isto se događa i danas, kada muževi vrlo lako podliježu napasti da svaku odluku prepuštaju ženi jer idu linijom manjeg otpora i misle da će tako lakše i mirnije živjeti. Međutim, događa se da ti isti muževi ubrzo postaju nezadovoljni, izbivaju iz svoga doma, gube kontakt sa svojom vlastitom obitelji. Žena mora vratiti autoritet i odgovornost svome mužu, a muž treba preuzeti kormilo u obitelji bez sumnje u svoje sposobnosti, prosvijetljen i vođen Duhom Svetim. Nije ni Josipu bilo lako pored Marije, savršene žene i majke, biti autoritet i glava obitelji, no, upravo njemu Bog daje na odgovornost najsvetiju od svih obitelji znajući da će ih upravo Josip zaštititi i izbaviti iz nevolja koje su im prijetile.

Ispunjenje uloge ''svećenika u obitelji'' moguće je ostvariti jedino savjetujući se i razgovarajući s Bogom. Upravo se ovdje spajaju dva vrlo važna aspekta obitelji - muža i oca - jer je u obitelji iznimno važna molitva. Muževljeva molitva zahvale na povjerenoj obitelji i zamolbe za mudrošću i snagom potrebnom da bude glava, ali i očeva molitva zajedno sa svojom djecom pomoću koje će na najbolji način u njihova srca usaditi ljubav prema Bogu i utrti im put za istinski kršćanski život. 

Za razgovor:

  • Na koji je način suvremeni mentalitet utjecao na Vašu obitelj?
  • Koliko je po Vašem mišljenju važna uloga oca u suvremenoj obitelji?
  • Podudara li se današnja uloga oca s tradicionalnom slikom o njemu?


Suprug i otac pred poteškoćama u prvim godinama braka

Stupanje u sveti sakrament ženidbe donosi značajne životne promjene, počevši od toga da više ne živimo sami ili s roditeljima, već životni prostor dijelimo s osobom o čijim svakodnevnim navikama znamo zapravo vrlo malo, do toga da nakon razdoblja euforije nastupa razdoblje prizemljenja kada upoznajemo cjelovitu sliku bračnoga partnera. Tada nastupa vrijeme prilagodbe, vrijeme onih poraza koji su prethodno spomenuti. Jer, ako želimo izgraditi stabilan brak oboje, i muž i žena, moraju naučiti djelovati kao jedno, onako kako Bog želi ujedinjujući ih svetim sakramentom. Dakle, naše različitosti koje su većinom izvorom prvih bračnih poteškoća moraju se izgladiti ili barem dovesti do točke kada se dva različita mišljenja razgovorom mogu dovesti do uspješnog kompromisa.

Uzmemo li u obzir kvalitetu življenja, misleći pri tom na materijalnu sigurnost, neizostavno je da mladi bračni parovi najčešće imaju dvije opcije - živjeti u zajednici s jednim od roditelja ili biti opterećeni kreditom, tj. velikim novčanim izdatcima za rješavanje stambenog pitanja. Zamislite koliki je to teret za dvoje mladih koji još praktično nisu ni svjesni da su zajedno za vječnost, a već su stavljeni pred velike životne izazove. I na ovom području suprug nosi veliki dio odgovornosti jer je upravo njemu prirodno određena zadaća proviđanja doma i sigurnosti svojoj obitelji. Ako suprug nije duhovno jak, vrlo će ga lako poljuljati ovakve situacije, a ako tome pridodamo i jednu od najvažnijih životnih uloga - biti ocem, tada je pravo rješenje okrenuti se Bogu te tražiti pomoć i snagu koju jedino On može udijeliti.

A kad stigne dijete treba ga upoznati, prilagoditi se njegovim navikama, dijeliti dnevne obveze prema njegovim potrebama. Često se tada suprug osjeća ostavljen po strani jer to malo biće zaokuplja svu pažnju i vrijeme svoje majke. Vrijeme zajedništva sa svojom suprugom mužu je uglavnom svedeno na ''leteće'' dogovore o dnevnom raspredu, a vrijeme nježnosti skoro je u potpunosti zanemareno. I ova situacija može dovesti do bračnih poteškoća. Supružnici moraju pronaći kvalitetno vrijeme koje će posvetiti jedno drugome.

Mnogo je sličnih primjera koji mogu izazvati probleme u prvim godinama braka. Stoga je nebrojeno puta kazano kako su prve godine braka teške i da zahtijevaju budnost, trud i upornost. No, isto tako, jedino u zajedništvu s Bogom, našim jedinim uzorom, i Crkvom, našom Majkom, suprug i otac može izaći iz svih tih poteškoća kao pobjednik.

Za razgovor:

  • S kojim ste se poteškoćama vi susreli na početku vašega braka?
  • Na koji ste način riješavali probleme?
  • Što mislite koliko nam vjera i Crkva mogu pomoći u rješavanju bračnih problema?


Odsutnost oca i manjak vremena za obitelj

Moderna vremena donose nam nove poglede na obitelj. Ti novi pogledi nisu nužno i bolji pogledi. Nerijetko se pokušava okaljati i omalovažiti ulogu oca obitelji, te ga, u konačnici, iz nje i ukloniti.

Najbolji način da otac ne bude prisutan u obitelji jest da što više vremena provodi na poslu. Tako obitelj ostaje ovisna o majci ili čak djeca ostaju potpuno sama, oviseći jedno o drugome. Takvi su očevi fizički i psihički iscrpljeni, nesposobni za bilo kakvo sudjelovanje u obiteljskom životu. Zar se jedan otac nakon 10 ili više sati naporna rada može neopterećeno igrati sa svojim djetetom? Ima li snage i živaca rješavati tinejdžerske probleme?

Obitelj je cjelina koja funkcionira zajedno, neodvojivo i svi članovi su međusobno isprepleteni obiteljskim odnosima. To vrijedi i za muža i ženu. Suprug koji često i dugo izbiva iz doma ostavlja prazninu koju nitko drugi ne može popuniti. Ostavlja suprugu opterećenu obavezama koje su joj predodređene, ali i onima koje mora preuzeti jer svakodnevnica mora funkcionirati. Takav disbalans u obitelji proizvodi u prvom redu nezadovoljstvo i frustraciju supruge, a to se neminovno odražava i na cijelu obitelj. Ne treba posebno isticati da djeca shvaćaju i ono neizgovoreno, pa se tako i obiteljska atmosfera utiskuje u njihove mlade glave te se u takvim uvjetima oblikuju za budućnost.

Odsutnost oca u životima djece (pa čak i kad jesu prisutni fizički, ali ne ispunjavaju ulogu oca) donosi vrlo ozbiljne posljedice. Stvaraju se emotivne rane i praznine koje djeca, posebice adolescenti, pokušavaju popuniti ili zatomiti zastranjenim ponašanjem i delinkvencijom. Otac, uzor svome djetetu, primjer stabilnosti, čvrstog karaktera i odlučnosti, ako ne ispuni svoju ulogu za sobom ostavlja dijete s neizgrađenim karakterom, osobu kojoj nedostaje važna emocionalna karika i mladog čovjeka koji neće moći ostvariti kvalitetne odnose s drugima, jer nije imao od koga primiti važne životne vještine i duhovnu zrelost.

Za razgovor:

  • Koliko vremena posvećujete poslu i razmšljanju o poslu?što mislite mora li biti baš tako?
  • Odsutnost oca previše opterećuje majku, a kod djece izaziva ozbiljne posljedice. Jeste li kad o tome razmišljali? Može li se po tom pitanju napraviti kvalitetan pomak ili to izmiče mogućnostima pojednica?


Posljedice manjka očinske ljubavi i izvor krize u obitelji

Koja je posljedica manjka očinske ljubavi? Djeca koja nisu imala kvalitetan odnos s ocem najčešće su imali probleme i komplekse i u odrasloj dobi. Ženska bi djeca kasnije razvila nepovjerenje u muškarce, koje može prerasti i u neprijateljstvo te ogorčenost (što nas opet dovodi do još težih oblika ponašanja kao što su homoseksualne sklonosti) ili  bi u budućem suprugu najčešće tražila očinsku figuru, očitovanu u pretjeranoj težnji za naklonošću i pažnjom muškaraca. Muška bi djeca zrcalila ponašanje svoga oca, što znači da bi uslijed nedostatka muškog autoriteta te pravilnog i učinkovitog odnosa oca i sina, odrastali s nerazvijenom i iskrivljenom slikom muškarca u kojega bi trebali odrasti. Devijacija kojoj su takva djeca sklona jest i neprijateljstvo te strah od žena što dovodi do novog niza problema s kojima se suočavaju današnje obitelji.

Muževnim muškarcem i dobrim ocem smatra se onaj koji je čvrst i principijelan, ali pažljiv, obziran, nježan i pun poštovanja. Dijete koje na spavanje odlazi uz dodir očeve ruke i uz riječ očeva blagoslova, koji još odzvanja u njegovim ušima, jest dijete koje je sigurno u ljubav ne samo svoga zemaljskoga oca nego i u ljubav Oca na nebesima. Stoga, da bi čovjek postao dobar suprug i uzoran otac u prvom redu mora biti dobar sin Boga Oca. Ako je zemaljski otac susreo Boga Oca na intiman, osoban, sinovski i uvjerljiv način onda će on moći prenijeti ovo očinstvo onima koje mu Bog povjeri na brigu.

Najbolji primjer može se naći u životu Karola Wojtyle, pape Ivana Pavla II. Izgubio je majku kad je imao devet godina i proveo puno vremena sa svojim ocem. Duboko urezano u sjećanju mladoga Karola ostalo je buđenje u ranu zoru te prizor svoga oca kako kleči, duboko u molitvi. Njegov otac imao je duboku i intimnu vezu s Bogom Ocem i prenio ju je na svoga sina.

Pravi otac koji želi dobro svojoj obitelji treba voljeti svoju ženu. Ova bi ljubav, nadnaravno blagoslovljena sakramentom svete ženidbe, trebala cvjetati, rasti i stalno napredovati.

Za razgovor:

  • Koje su posljedice pomanjkanja očinske ljubavi?
  • Kakav treba biti pravi muž i dobar otac? Kako nazočnost muževnog i dobrog oca djeluje na djecu?
  • Kakva treba biti ljubav muža i žene?

 

ZAKLJUČAK

Suvremeni čovjek istjeran je iz obiteljske zajednice. Osjeća da je iz korijena iščupan i prezaposlen pa nema vremena misliti na Boga i obitelj, na ženu i djecu. Sveti papa Ivan Pavao II. jednom je prilikom rekao da zlo napada obitelj uništavajući sliku Boga u ocu. Zato će povratak muža i oca u obiteljsko zajedništvo doći isključivo kroz njegovu obnovu.

Prve godine braka donose mnoge poteškoće i probleme. Savjestan i odgovoran muž i otac zna da će iz njih izaći kao istinski pobjednik samo ako se osloni na nebeskog Oca i na Majku Crkvu. Isto tako, zna da bez Boga i Crkve ne može cjelovito i kvalitetno odgojiti djecu. Stoga je povratak oca natrag u obitelj presudno važan.

Očev autoritet, njegova riječ, ozračje sigurnosti koje širi, a posebno ljubav prema supruzi, koja stalno treba rasti i napredovati, pravi je blagoslov za cijelu obitelj.

 

ZADATAK/AKTUALIZACIJA:

  • Pred sobom imamo savršeni uzor svete obitelji, Josipa, Mariju i Isusa. Na koji se način prepoznajemo u njima? Što bismo trebali napraviti da što više nalikujemo svetoj obitelji?
  • Otac je za obitelj nenadomjestiv. Odsustvo oca iz obitelji i manjak očinske ljubavi, izvorišta su mnogih problema. Prepoznajem li takve probleme u svojoj obitelji? Ako da, što mogu uraditi da ih bude što manje?
  • Sveto pismo nam daje jasne upute za život. Prisjetimo se ulomaka u kojima možemo pronaći savjete vezane za brak i očinstvo.

 

LITERATURA:

  • Katekizam Katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
  • Hrvatska biskupska konferencija, Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, KS, Zagreb, 2002.
  • Papa Franjo, Obitelj je drgocjeno blago, Verbum, 2015.
  • Clayton C. Barbeau, Glava obitelji, Verbum, 2016.
  • Benedikt XVI., Misli o obitelji, Verbum, 2011.

Članci:

Priredio: Hrvoje Rogulj