• Početna
  • 6. Muž/otac - uporište bračne i obiteljske sreće i ljubavi

6. Muž/otac - uporište bračne i obiteljske sreće i ljubavi

CILJEVI

  • posvijestiti suvremeni problem odsutnosti oca („društvo bez oca“),
  • razumjeti  i prihvatiti specifičnu i nezamjenjivu ulogu oca u cjelovitom rastu i razvoju djece,
  • založiti se za odgovorno prihvaćanje uloge oca (poziv i uzvišena zadaća).


MOLITVA

Molitva očeva

Nebeski Oče, uzore svakog očinstva,
molimo te za sve nas očeve: ispuni nam srca ljubavlju,
da naše riječi i djela donosu blizinu i sigurnost koji su toliko potrebni.
Ojačaj nam ruke, da naš rad bude pošten i uspješan.
Vodi naše misli kako bi nam koraci bili blagoslovljeni.
Ne udalji svog pogleda od nas, kako bismo osjetili da nas pratiš i ljubiš.
Privuci nas izvoru svoje ljubavi ako smo od tebe daleko i drži nas sjedinjenima s Tobom.
Uzmi nas za ruku i vodi nas svakoga dana, da kao očevi  i supruzi budemo vjerni Tvojim zapovijedima.
I da naša prisutnost pobuđuje snagu, hrabrost i sigurnost,
da nam se supruge i djeca mogu obratiti kao osloncima i vođama, snazi i pomoći,
u bilo kojoj situaciji.
Blagoslovi naš rad, da nas nikada ne udalji od tebe i naših obitelji.
Daj da naše supruge i djeca u nama pronađu vjernu ljubav,
koja je znak Tvoje vječne i savršene ljubavi. Amen.


MOTIVACIJA

Sedamnaestogodišnja djevojka živi s majkom. Oca nije vidjela već nekoliko godina. Roditelji su se rastali kad je imala osam godina. Muči se kako definirati svoj odnos prema majci. Taj odnos joj je teret. „Često sanjam o tome da ću izaći iz ove ljuske, otići nekamo i raditi što hoću. Katkad se uhvatim da jedva čekam da, ili majka ili ja, odemo od kuće, da mogu slobodno disati. Nas dvije smo se stopile u jedan odnos u kojem nema mjesta za izmjenu gledišta. Nema sumnje, razmišljamo mi, samo svaka za sebe. Ali kad smo zajedno, ne nalazimo zajedničke teme. Plačemo, osjećamo se krivcima, a bojimo se rastanka.“

Za razgovor:

  • Komentirajte ovaj problem. Zbog čega odnos majke i kćeri ne funkcionira?
  • Djevojka je zarobljena u odnosu s majkom, iz tog odnosa jednostavno ne može izići bez pomoći trećega, bez oca. Zbog čega je u ovoj i drugim obiteljima važna očeva prisutnost?
  • Može li majka zamijeniti odsutnog oca? Obrazložite vaša stajališta.


UVOD/NAJAVA TEME

Mnogi govore da živimo u „društvu bez očeva“. Slika i uloga oca nalaze se u dubokoj krizi. Na simboličkoj razini, kao znak autoriteta, otac polako nestaje. Njegova uloga u svakodnevnom životu sve je slabija. Blijedi slika muškarca koji je i muž i otac. To se u početku u nekim krugovima držalo dobrim i poželjnim, kao istinsko oslobođenje od oca-gospodara koji predstavlja zakon i koji je zapreka emancipaciji djece jer stoji kao nepremostiva zapreka na putu njihova osamostaljivanja.  Od jedne krajnosti u prošlosti kada je otac nerijetko imao autoritarnu ulogu, ide se u drugu krajnost u kojoj je otac odsutan, gotovo skriven.

Različiti su razlozi očeve odsutnosti. To može biti posao, ili možda manjak volje/motivacije da se na pravi način provodi vrijeme sa suprugom i djecom ili u najgorem slučaju, razlog tome može biti rastava. Nerijetko su očevi previše usredotočeni na same sebe i na svoju karijeru.

Za razgovor:

  • Moraju li zahtjevi posla nužno remetiti očevu/muževu ulogu u obitelji? Mogu li muškarci biti odgovorni i uspješni u svome poslu i istovremeno dobri muževi i očevi?
  • Kako mediji, odnosno neprestana medijska prisutnost u životu supružnika i djece utječu na ulogu oca i na njegov odnos sa suprugom i djecom?


OBRADA TEME

Muškarac: suprug i otac

U braku i obitelji muškarac je pozvan živjeti dar i zadaću supruga i oca. U supruzi vidi osobu sebi ravnu: „Nisi njezin gospodar – piše sv. Ambrozije – nego njezin muž; nije ti dana kao sluškinja, nego kao supruga… Uzvrati joj za pažnje kojima te obasiplje i budi joj zahvalan za svu njezinu ljubav“. Sa suprugom muškarac treba živjeti odnose posebnog i dubokog prijateljstva. Kao kršćanin muškarac je pozvan na visoki stupanj ljubavi, na ideal ljubavi za koju je uzor sam Krist: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu“ (Ef 5,25).

Za razgovor:

  • Pročitajte Ef 5,21-29 i 1 Pt 3,7
  • Kako je Krist ljubio Crkvu? Koja su obilježja te ljubavi?

Ljubav prema supruzi, koja je istovremeno i majka njegove djece, te ljubav prema djeci, nezaobilazan  je put na kojem muškarac ostvaruje svoje očinstvo. Potrebno je stoga u suvremenoj kulturi, u „društvu bez oca“, probuditi svijest o jedinstvenoj i nezamjenjivoj važnosti oca u obitelji.

Očinstvo je uzvišen poziv i uzvišena zadaća: otac obitelji objavljuje i očituje Božje očinstvo, koje je uzor svakom očinstvu. Otac je pozvan zaštititi i osigurati rast i razvoj svih članova obitelji, što će on posvjedočiti na različite načine: polazeći od velikodušne odgovornosti za tek začeti život,  preko zauzimanja za odgoj, posredstvom rada koji ga neće udaljiti od obitelji, preko svjedočenja kršćanskog života čime će djecu usmjeriti prema iskustvu života s Kristom i Crkvom.


Uloga oca u djetetovu razvoju

Uloga oca za zdrav razvoj djeteta nezamjenjiva je. Ponajprije, otac predstavlja normu, pravilo ponašanja.  Otac je autoritet koji postavlja čvrste granice. Odsutnost oca, fizička ili psihička, može imati vrlo negativne posljedice. Impulzivna ponašanja djece posljedica su nedostatka jasnih i čvrstih granica. Uz duboku potrebu djeteta za bezuvjetnom majčinskom ljubavlju koja ga bezuvjetno prihvaća i ljubi, za dijete je važna i druga vrsta ljubavi, mogli bismo reći „uvjetovana ljubav“. To je očeva ljubav koja stavlja zahtjeve djetetu, koja osuđuje loša, a potiče dobra ponašanje. Uz sigurnosti da je dijete voljeno zbog samoga sebe, djetetu je potrebna i sigurnost da njegova neprimjerena ponašanja neće biti dopuštena, nego će biti podložna kontroli i bit će ispravljena. Dijete cijeni disciplinu kad zna da u pozadini stoji ljubavi.

Za razgovor:

  • Treba li otac djetetu biti prijatelj i/ili autoritet? Što se događa ako je samo jedno ili drugo? 
  • Može li i treba li otac i danas  biti strog? Nije li to povratak u neka prošla vremena? 

Važna uloga oca je zaštititi dijete u njegovu izlaženju iz sigurnog i zaštićenog prostora obitelji u izvanjski svijet, svijet drugih osoba. Otac je temelj na kojem dijete gradi svoju sigurnost i zdravo samopouzdanje kako bi se moglo suočiti s poteškoćama i izazovima života. Bez ovakve potpore koju daje otac, oličenje snage i zaštite, čvrstoće i dobrohotnosti, dijete lako može doživjeti svijet kao neprijateljski. Otac omogućuje zdravo unutarnje „odvajanje“ djeteta od majke, što je prijeko potrebno ne samo za zdrav razvoj djeteta, nego i za majku. Zdrava „distanca“ preduvjet je za razvoj odnosa u kojima se osobe neće navezati jedna na drugu, nego će u međusobnom zdravom odmaku biti spremne na međusobno uvažavanje i ljubav.

Za razgovor:

  • Može li majka u situacijama očeve odsutnosti, djelomične ili potpune (rastava), biti djetetu i „majka i otac“? Može li ona zamijeniti oca? [Ni jedna majka ne može zamijeniti oca. Ona može povećati majčinsku brižnost, ali ne može zamijeniti očev svijet, svijet muškarca koji predstavlja drugačije vrijednosti i drugačije odnose prema djetetu. Rastavom roditelja iz djetetova života na neki način odlazi jedan svijet.]


Utjecaj oca na budući bračni život djece

Očeva prisutnost u obitelji omogućuje sinovima i kćerima simboličko preuzimanje budućih uloga, odnosno pomaže u izgradnji zaručničkog, odnosno supružničkog identiteta. Da bi razvili svoj budući supružnički identitet, sinovi i kćeri trebaju imati jasan odgovor na dva važna pitanja: „Tko je moj otac?“, odnosno: „Čije sam ja dijete?“. Ovdje nije tek riječ o tome tko je nečiji biološki otac, nego tko se doista, tko se stvarno pokazao kao istinski suprug i otac. U mladenačkoj dobi traga se za budućom roditeljskom ulogom. Mlada osoba želi znati kakav će otac, odnosno majka biti jednog dana. Stabilan odnos oca i majke, njihova supružnička ljubav, „rađa“ buduće supružnike, buduće očeve i majke. To omogućuje mladima da u sebi razviju  zdravu sliku braka, da jednoga dana budu sposobni biti očevi i majke. Odrastanjem bez oca ili uz oca koji je samo fizički prisutan mladi će imati nepotpunu, razbijenu obiteljsku sliku.

Na sreću ne postoje stroge psihološke zakonitosti: nikad se s potpunom sigurnošću ne može reći da će netko postati  ovakav ili onakav, samo zato što je imao takvog oca ili majku. Odsutnost oca može biti hendikep za rast i razvoj mlade osobe, ali to može biti i poticaj mladom čovjeku da ne ponovi pogrešku svojih roditelja. Jedna djevojka ovako iznosi svoja razmišljanja: „Kad se jednog dana udam, hoću da moj brak bude solidan i trajan. Ne želim rastavu. Ne želim da moja djeca prepate sve ono što sam ja prepatila.“

Za razgovor:

  • Trebaju li otac i majka pred svojom djecom govoriti o svome braku? Trebaju li ga idealizirati ili o njegu govoriti sasvim realno, ističući sve njegove lijepe i manje lijepe strane? 


Uloga oca u razvoju religioznosti

Kad je riječ o Bogu, treba istaknuti da naša predodžba o Bogu nije jednostavna projekcija zemaljskog oca. Iako slika zemaljskog oca može utjecati na oblikovanje slike o Bogu, ona joj nije temelj. Sv. Franjo Asiški imao je neprijateljski raspoloženog oca. Prema svim predodžbama psihoanalize, trebao je biti ili ateist ili duševni bolesnik. No, Franjo je bio svjedok duboke Božje ljubavi  i nježnosti. Jednako tako, ni sv. Augustin nije imao „nježnog oca“, a ipak je imao pozivnu sliku o Bogu.

Dakle, razvojni put religioznosti nije, kako tumači psihoanaliza:  to nije projekcija zemaljskog oca. U pozadini rađanja istinskog duhovnog života stoji otkriće živoga Boga koji nas ljubi i spašava u našoj konkretnoj stvarnosti. Otkriće takvog Boga pokretač je zdravog duhovnog života.

Roditelji, i otac i majka, kad donose dijete na krštenje, kako je govorio sv. Augustin, „surađuju u svetom rađanju“. Iako je vjera nezasluženi Božji dar, roditelji su sredstvo kojim se Bog služi za njezin rast i produbljenje. Prenošenje vjere pretpostavlja da sami roditelji žive iskustvo vjere. Sam odgoj u vjeri treba se prilagoditi svakom djetetu. Dok djeca trebaju simbole, geste i priče, rast adolescenata u vjeri sasvim je drugačiji. Oni cijene autentična svjedočanstva, primjere žive vjere, otvoren, kritički govor o vjeri. Od iznimne važnosti je da djeca vide kako je molitva njihovih roditelja doista nešto važno. Premda je molitvu   teško dijeliti prema spolnom kriteriju, muškarčeva, tj. očeva molitva, uz predanje i duboku vjeru treba biti „trijezna“, odnosno realistična. Sjećajući se svoga djetinjstva i pripovijedajući o svome ocu, papa Benedikt ističe da je njegov otac bio „nevjerojatno pobožan čovjek, koji je puno molio, koji je bio duboko ukorijenjen u vjeru Crkve, i istodobno vrlo trijezan, kritičan čovjek, koji je znao biti kritičan i prema papi i biskupima. Za mene je bila vrlo značajna upravo ova trijezna pobožnost kojom je živio vjeru i koja je doista prožimala njegov život.“

Za razgovor:

  • Roditelji su, a posebno otac zbog specifičnih oznaka muškog svijeta, pozvani pomoći djeci da razvijaju „trijeznu“ duhovnost, koja je daleko od svakog pobožnjaštva, fanatizma, naivnosti. Da bi to mogli, oni sami moraju njegovati „trijeznu“ pobožnost. Što im u tome može pomoći? Čime bi svoju vjeru i pobožnost mogli učiniti dubljom i trjeznijom?


ZAKLJUČAK

Kriza slike i uloge oca, „društvo bez oca“ izazov je i poticaj da preispitamo sliku koju imamo o sebi, s posebnim naglaskom kako sebe doživljavamo i vidimo u odnosu prema supruzi i prema djeci. Uloga oca uvijek je bila jedinstvena i nezamjenjiva: oca ne može i ne treba zamijeniti majka, koliko god se ona u tome trudila. Ne mogu ga nadomjestiti ni odgojne institucije (dječji vrtić, škola…). Nezamjenjiva je očeva zauzeta, neautoritarna prisutnost u djetetovu cjelovitom razvoju (psihičkom, moralnom, društvenom, vjerskom) te u pripremi sinova i kćeri za budući bračni život (simboličko preuzimanje budućih uloga). Za nas kršćane očinstvo je poziv i uzvišena zadaća, svjedočanstvo vjere u Boga od kojeg dolazi svako očinstvo.


ZADATAK/AKTUALIZACIJA:

  • Što biste u vašoj sredini mogli poduzeti kako bi se kod vaši sugrađana, odnosno župljana oživila svijesti o važnosti i nezamjenjivosti oca? Kakve biste konkretne i prepoznatljive inicijative mogli poduzeti?
  • Muškarac je pozvan štititi i podupirati suprugu i djecu, a uzor mu treba biti sv. Josip. On u pogibeljnom času „uzme noću dijete i majku njegovu“ (Mt 2,14) te ih odvede na sigurno mjesto. Koje pogibelji danas prijete obitelji i što bi očevi mogli i trebali poduzeti da zaštite svoju obitelj? Na koji način osnažiti očeve za tu zadaću?


LITERATURA:

  • M. Szentmártoni, Važnost oca za zdravi duhovni život, u: Obnovljeni život, 54 (1999), 2, 239-250.
  • Ivan Pavao II., Familiaris consortio, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.
  • Franjo, Amoris laetitia, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016.
  • Giovanni Cucci, Il padre, figura decisiva nella vita di fede, www.donboscoland.it/articoli.php?id=125284

Priredio: Dušan Vuletić