8. Zrela i starija dob bračnoga suživota

CILJEVI:

  • bračni suživot razumjeti kao dinamičnu stvarnost
  • prepoznati u braku vlastiti način uzajamnoga posvećenja partnera i prihvatiti ga
  • založiti se u ostvarenju smisla i poslanja starije dobi

 

MOLITVA: 

Nebeski Oče, zahvaljujemo Ti za naše bračno zajedništvo. Pomaži nam rasti u prisnosti s Tobom i jedno s drugim. Poučavaj nas ljepoti međusobnoga opraštanja kako bismo sve više i više postajali jedno u tijelu, duši i duhu. Blagoslivljaj našu međusobnu komunikaciju i pomaži nam da postanemo živim znakom Kristove neopozive vjernosti Crkvi. Ohrabruj nas da budemo primjer predanja, ljubavi i služenja našoj djeci  i župnoj zajednici . Molimo Te, prožimaj nas svojim Svetim Duhom da raspoznajemo putove našega uzajamnog posvećivanja. Amen.

 

MOTIVACIJA:

Dakle u brak smo krenuli svatko sa svojim naravima, spoznajama, idejama, zamislima i, naravno, odgojnim naslijeđem. Razlike su bile ogromne. Suprug je potjecao iz radničke obitelji koja je jako podržavala i sačuvala vez sa svojim korijenima iz seoskog, istarskog miljea. Roditelji su imali osnovnoškolsko obrazovanje, živjelo se po pravilima – „dam – daš“, stavovi i pojmovi su bili kristalno jasni – dobro je sve ono što je isplativo. Bez visoke moralne zasade, bez sofisticirane kultiviranosti, bez stajališta prema obrazovanju, drugačiji način ophođenja - ma ne mogu ni nabrojati niti približno sve sadržaje u kojima smo bili galaktički različiti. Jer moji roditelji su bili visokoobrazovani, živjelo se u kući gdje se nastojala živjeti vjera i moralnost pod cijenu života, domoljublje se nije moglo mjeriti nikakvom cijenom, obrazovanje je bilo potencirano i naglašavano u svakoj prilici.

Prvih 20-ak godina braka, dakle, živjeli smo od sumaglica, tvrdoglavosti i kakve – takve ljubavi. Koliko je to u sebi pomirljivo- ni danas mi nije jasno. Ustrajavali smo jer smo obećali! – jer smo htjeli održati obećanje, jer smo se zakleli, jer smo htjeli sačuvati ponos pred sobom i pred drugima. Ustrajavali smo jer je odgojem u nama tako jako bila ukorijenjena ideja o neraskidivosti braka. Nikada zapravo niti nismo razmišljali o odustajanju.

Tak sada, uz našu tridesetu obljetnici braka postajemo supružnici na tragu onoga što smo na vjenčanju izgovarali i ne znajući što govorimo. Ali, da ne bi bilo zabune – tek smo na tragu, sve je u nastajanju i nastojanju. Daleko je to od idilične harmonije i sinkroniziranog plesa duša, tijela, temperamenata …. Tek kada smo zaista u slobodi i ljubavi srca i cijelog bića prihvatili Boga moglo se dogoditi slobodno prihvaćanje onoga drugog.

Kratki ulomak iz jednoga osobnog svjedočenja o bračnom suživotu uz 30. obljetnicu braka

Za razgovor:

-          Zapitajmo se kakva je bila naša spremnost i predispozicije za trajan i uspješan brak na njegovom početku?

-          Koliko smo tijekom braka učinili kompromisa, odnosno rasli i sazrijevali da bi naš brak uistinu bio naše uzajamno posvećenje?

-          Koliko smo uopće svjesni toga u svakodnevnom životu? 

 

OBRADA TEME

     Bračno zajedništvo teži 'uosobljavanju' bračnog odnosa

     Navedene riječi izvrsno ocrtavaju situaciju mnogih bračnih parova nakon izražavanja međusobnih privola, odnosno na početku zajedničkoga bračnog života s tim da razlike mogu biti drugačije prirode. Ali unatoč bilo kojim različitostima kršćanski supružnici moraju slijediti specifični biblijski nalog bračnim partnerima da postanu „jedno tijelo“. Hebrejska riječ „tijelo“ ne označava tjelesnost, tjelesnu dimenziju ljudske osobe, nego ljudsku osobu kao takvu. To znači da bračni partneri u svom odnosu, na temelju ljudske naravi i na tragu svoje bogosličnosti, moraju težiti specifičnom bračnom zajedništvu u kojem uzajamno prožimanje bračnih partnera dovodi do jedne nove stvarnosti. To njihovo zajedništvo tim je uspješnije i savršenije čim više okolini, a poglavito svojoj vlastitoj djeci, djeluju kao nova cjelina, kao jedna nova osobnost.

     Bračno zajedništvo ili jedinstvo mora težiti  „uosobljavanju“ bračnoga odnosa, odnosno stvaranju nove cjeline, koja predstavlja vrhunac međuljudske povezanosti i u sebe uključuje dimenziju prijateljstva, a kao svoju posebnost čuva spolnost kao sudjelovanje u Božjem stvaralačkom činu. Takvi „uosobljeni“ bračni odnosi , odnosno tako nastala nova cjelina u skladu s biblijskom antropologijom može biti nazvana novim organizmom, novom osobom s vlastitim bračnim tijelom i dušom. A to znači da svaki bračni partner u takvom zajedništvu zadržava svoju jedinstvenost, samosvijest, osobitost, volju…

     U takvom se odnosu ne može dogoditi gubitak, jer ono vlastito počinje koegzistirati u onom drugom. Više se ne radi o dvije polovice jednoga braka, nego o dvije osobe uzajamno preobražene bračnim zajedništvom.

Za razgovor:

-          Preobražavaju li se bračni partneri kroz bračnu zajednicu, ili trajno ostaju samo 'dvije polovice' braka?

-          Koliko vjera pomaže u „uosobljavanju“ bračnoga odnosa?

     Preispitivanje prošlosti i obraćenje

     Iz uvodnih riječi svjedočenja razvidna je važnost pouke vjernika u stvarima vjere, jer samo snažno poosobljena vjera i stajališta mogu biti nosivi stupovi života. Bez snažnog osobnog prihvaćanja nerazrješivosti ženidbe i neraskidivosti braka teško je izdržati  početne neverine i oluje zajedničkoga suživota, a što pokazuje iskustvo brojnih razvoda. Bez toga brakovi lako pucaju na kušnjama međusobnih odnosa i egzistencijalnih teškoća. Bez temeljnog opredjeljenja za trajnost braka nemaju uporište za  ustrajnost unatoč teškoćama čime se gubi zadovoljstvo i osjećaj pobjednika u zreloj i starijoj dobi zbog uspjeha svoga braka, te na kraju krajeva i uživanja u radosti svjedočenjem osobnim iskustvom. Prvi je korak u tom pravcu razborito preispitivanje prošlosti, odnosno objektivno sagledavanje vlastitih zahtjeva i očekivanja od bračnoga suživota i onoga što sami ugrađujemo i dajemo svom partneru.

     Oni koji su na temelju nerazrješivosti ženidbe, unatoč svemu, očuvali i ostvarili svoj brak vjerodostojno i učinkovito mladim naraštajima kršćana mogu svjedočiti  vrijednost i ljepotu bračne ustrajnosti. Pri tome je važno naglašavati da je prvotna svrha braka svekoliko dobro i ostvarenje potencijala dvoje supružnika. Vjerskim rječnikom rečeno posvećivanje sebe i bračnoga partnera. A to se postiže upravo suživotom protkanim zajedničkom molitvom u iskrenoj i potpunoj predanosti što se nakon izvjesnog vremena očituje čak i određenom fizičkom sličnošću dvoje supružnika.

     Svemu je preduvjet trajno obraćenje i događaj Boga u osobnom životu kako smo čuli u ispovijesti uvodnoga teksta. Obraćenje ne treba isključivo doživljavati i razumijevati kao radikalan događaj kakav se dogodio sv. Pavlu pred Damaskom. U kontekstu braka obraćenje treba više razumijevati kao trajno i svjesno nastojanje da se male stvari čine s velikom ljubavlju, da se poslužimo duhovnom ostavštinom svete Majke Terezije. 

Za razgovor:

-          U kojoj se mjeri podudaraju očekivanja od braka i predodžbe o braku s onim što se u braku uistinu doživjelo i živi?

-          Koliko je prihvaćanje nerazrješivosti braka doprinijelo njegovom ostvarenju i trajanju, a koliko male stvari učinjene s velikom ljubavi?

Muž/otac – kako prevladati krizu zrele i starije dobi?

     Jedna od oznaka današnjega svijeta svakako je i kriza muškaraca, koja je posebno izražena u zreloj i starijoj dobi. Posljedično to znači da je u krizi i očinstvo. Jedan od načina da kršćanski muž i otac sačuva svoju ulogu zaštitnika obitelji nalazi se i u njegovoj vjerskoj aktivnosti. To znači da bude svjedok vjere i kršćanskoga života svojoj djeci u krugu obitelji, te da nastoji dati svoj obol svojoj župnoj zajednici u skladu sa svojim vlastitim talentima i afinitetima. U zreloj je dobi temeljna njegova obiteljska zadaća pomoći djeci adolescentima da odrastu kao odgovorne i sretne osobe s izgrađenim vjerskim identitetom. Kao muž se, sukladno dobi, treba zrelo odnositi prema bračnom partneru.

     Zrelu dob života karakterizira razdoblje stvaralaštva i odgovornosti na profesionalnom planu, a u jednakoj bi se mjeri to trebalo osjetiti i na vjerskom području. Uravnotežen pristup na svim područjima života od profesionalnoga, vjerskoga, društvenoga do osobnih afiniteta u slobodno vrijeme otklonit će opasnost krize srednjih godina. Ujedno će olakšati prihvaćanje svih promjena koje se počinju osjećati u tom periodu, a da se te promjene ne dožive kao veliki stres.

Za razgovor:

-          Je li vjerska pasivnost zrelih muškaraca gorući problem u Crkvi?

-          Uloga muža/oca danas je u krizi. Kako se ona može  prevladati?

   Vjera i sakramenti u starijoj dobi

 

     S nadolaskom starije dobi bračni parovi, a osobito očevi, mogu i trebaju biti otvorena obiteljska, nacionalna i vjerska povijest i knjiga svojim potomcima. U takvoj aktivnoj ulozi oni do prirodne smrti ostaju članovi obitelji bez isključivanja kroz institucije staračkih domova. NJihova vjera u smiraju aktivnosti protkana molitvom i euharistijskim sakramentalnim životom užurbanim mladim članovima obitelji može biti sjeme i sidro čvrste vjere u budućnosti. Papa Benedikt XVI. višekratno je u vrijeme svoga pontifikata pozivao i poticao supružnike kako bi evangelizirali, bilo životnim svjedočanstvom bilo sudjelovanjem u pastoralnim aktivnostima, jer da bez njihovoga sudjelovanja ne će biti uspjeha novoj evangelizaciji.

Taj poziv zrelim muževima i očevima na aktivan apostolat u obitelji i kršćanskoj zajednici čuje se sve češće s različitih strana. U starijoj dobi može biti češća potreba za slavljenjem sakramenta bolesničkog pomazanja, a njegovo je dijeljenje vjersko slavlje jednako kao sakramenta ženidbe ili krštenja. Zato je sudjelovanje cijele obitelji, po mogućnosti sa susjedima, pri podjeli sakramenta bolesničkog pomazanja znak jakosti vjere i međusobnoga zajedništva.

     Inače, više može sličiti i biti doživljeno kao „kršćanska eutanazija“, ako ne postoji ispravno vjersko razumijevanja. Samom prirodom je predodređena značajnija vjerska usmjerenost u staračkoj dobi. To je vrijeme za promišljanje osobnoga vjerskoga života, ali još više prigoda da se molitvom sudjeluje na dobrobit i korist svoje obitelji, župe i cijele Crkve. 

Za razgovor:

   - Kako značajnije uključiti supružnike u novu evangelizaciju?

   - Kako im pomoći da budu bolji evangelizatori u svojim obiteljima?   

 

ZAKLJUČAK:

Kratki film Što je ljubav? reći će sve o kršćanskom braku, odnosno kakav je brak i kakvi su odnosi u njemu ukoliko je kršćanski, a tome svi mi težimo.

 Brak kršćanskih supružnika u zreloj i starosnoj dobi trebao bi biti poput jeseni: pun različitih zdravih i mirisnih plodova. A najizvrsniji među njima uzajamna supružnička ljubav, kao odsjaj božanske ljubavi u Presvetom Trojstvu, koja niti što traži niti se nadima, nego svemu odolijeva i sve opravdava (usp. 1 Kor 13).

 

ZADATAK/AKTUALIZACIJA:

     -     Od kojega sam pouke (obitelj, župa, škola, seminari, hodočašća…) o kršćanskom braku imao najviše koristi u svom životu? Jesu li naši mladi kvalitetno i na vrijeme pripravljeni na sakrament braka? Sastaviti anketni list i provjeriti znanje o kršćanskom braku neudanih i neoženjenih mladih?

     -     Sučelice činjenici da se u brak stupa sve kasnije što ima negativne posljedice na Crkvu, a i na demografiju društva, je li objektivno moguć katolički projekt „pravodobne ženidbe“ da bi katolička mladež u brak  stupala već od punoljetnosti do sredine 20-ih godina?      

     -     Što poduzeti u našoj župnoj zajednici da bi mladi bračni parovi, a osobito oni u krizi, dobili potporu i savjet djelotvorne ljubavi iznikle iz postojane vjere?

     -     Slijedeći poziv pape Franje o uključivanju marginalnih na koji način uključiti u život zajednice rastavljene supružnike?

     -     Jesu li naši župni pastoralni centri uistinu središta odjelotvorene vjere ili samo mrtvo slovo na papiru? Je li preuzetno i nerealno težiti da svaka župa ima svoju „vlastitu karizmu“?

     -     Kakvu ponudu i skrb naša župa pruža starijim osobama (hodočašća, uključenost u molitvene skupine)?

     -     Sudjeluju li pojedini zreli laici naše župe u različitim kršćanskim inicijativama nacionalne i globalne razine (U ime obitelji, Vigilare, 40 dana za život, Citizengo,LaudatoTV…) i kako takva djelovanja učiniti sastavnim dijelom naše zajednice? Jesmo li uzeli paket TV programa u kojem je u ponudi i Laudato TV? Nije li i to oblik evangelizacije obitelji?

LITERATURA:

     - Ivan Pavao II., Familiaris consortio, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.

     - Hrvatska biskupska konferencija, Katekizam Katoličke Crkve, Zagreb, 1994.

     - Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, listopad 2009.

     - Nova evangelizacija ovisi o obitelji, na:                                                                                                                                                                                                         

    http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19600

     - Josip Jakšić, Rast u vjeri djece i mladih uz očeve, na:

       file:///C:/Users/Korisnik_2/Downloads/6_6_J_JAKSIC_Rast_u_vjeri_djece_i_mladih_uz_oceve%20(1).pdf

 

    

Antun Budimir


© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija