Brak i obitelj prema Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes

Drugi vatikanski sabor u mnogim svojim saborskim dokumentima dotiče tematiku o braku i obitelji, ali se sustavno o njemu govori samo u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes, O Crkvi u suvremenom svijetu  i to od brojeva 47 do 52. Promatrajući povijest nastajanja koncilskih tekstova, vezanih uz pitanje braka, uočava se kako su koncilski oci postupno napuštali pretkoncilsku koncepciju braka i usvajali novu. Stoga se s pravom govori da ni jedan koncilski tekst nije imao tako mukotrpnu povijest svoga nastajanja kao ovaj koji je posvećen braku i obitelji.
 
Bitna značajka koncilskog teksta o braku je njegova utemeljenost na Svetom pismu. Želja je koncilskih otaca bila da čovječanstvu ukaže na glavne probleme suvremenog društva, nudeći im rješenje u svjetlu Evanđelja. Da je koncilski tekst o braku i obitelji nadahnut Svetim pismom, potvrđuje i 35 citiranih biblijskih tekstova, dok su četiri teksta čak doslovno prenesena. Jedna od najvećih novosti koncilskog teksta o braku sastoji se u tome što se u njemu brak promatra s personalističko-egzistencijalnog stajališta. Koncil promatra brak polazeći od bračnih drugova koji ga tvore. Ne polazi se od prijašnjeg glavnog cilja prokreacije. Rezultati takvog poimanja braka vidljivi su u tome da su na površinu došla sva ona dobra kojima je Bog kao začetnik braka obdario tu zajednicu života. Među tim dobrima nalazi se i prokreacija. Takav pristup braku posebno je osvijetlio i naglasio važnost zajedništva života i sudbine u koju stupaju supruzi, njihovim neopozivim i posvemašnjim predanjem. Posebno je valorizirana bračna ljubav, duša braka, kojom treba biti prožet svaki čin bračnog drugovanja. Upravo je ta personalistička koncepcija braka najveća novost koju je Koncil donio na tom području.

Osim ovih navedenih karakteristika koncilski tekst o braku i obitelji ima još neke značajke koje treba spomenuti. Prije svega, treba reći kako tekst inzistira na tome da je brak sveta institucija (institutio sacra). Tri su temelja njegove svetosti: Brak je svet, budući da je božanska ustanova, i to prva ustanova koju je Bog stvorio. Brak je svet i po tome što ga je Krist Gospodin uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Sredstvo je spasenja i milosti. Sukladno Kristovoj nauci jedni su pozvani na djevičanstvo, a drugi na ženidbu. Svaki čovjek može slijedi jedno ili drugo. Brak je svet i zbog toga jer je izvor života. U toj zajednici muškarac i žena pozvani su sudjelovati u djelu stvaranja.

Treba spomenuti da su koncilski oci napustili terminologiju bračni ugovor (contractus matrimonialis). Namjesto toga oni upotrebljavaju bračni savez (foedus coniugale). Kao što je veza između Boga i Izabranog naroda, odnosno između Krista i Crkve, nazvana savezom, isto tako veza između muža i žene u koncilskom tekstu označuje se riječju savez. Iz toga slijedi da je brak posvemašnje ujedinjenje sudbina i života dviju osoba koje se mora nazvati «savezom».
 
Opće karakteristike teksta «Gaudium et spes», br. 48-52

U broju 48 pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes  donosi definiciju braka prema kojoj je brak «intimna zajednica bračnog života i bračne ljubavi koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima, uspostavlja se ženidbenim savezom, odnosno neopozivom osobnom privolom.» Tako prema koncilskoj nauci, najintimnija je bit braka u zajedništvu života supruga – communio vitae. Ona se ostvaruje činom «kojim se supruzi uzajamno predaju i primaju» Koncil ne govori više «o predanju i primanju prava na tijelo», nego «o predanju i primanju čitavog sebe od strane supruga». Prema koncilskoj nauci tjelesno darivanje supruga predstavlja «vrhovni izraz posvemašnjeg predanja i primanja sebe u kojem se ostvaruje i fizičko jedinstvo, gdje nisu više dvoje nego jedno (GS, br.48).»
 
Koncilsku nauku o ciljevima braka može se ukratko ovako sintetizirati: Brak je ustanova koju je Bog od početka ustanovio i obdario je mnogostrukim dobrima i ciljevima (GS, br.48). Koncilski tekst ne nabraja taksativno koja su to dobra i ciljevi. U tekstu se veli da je brak: «po svojoj naravi usmjeren prema rađanju i odgoju djece (GS, br. 48 i 50).»  Isto tako se veli da je brak po svojoj naravi usmjeren prema međusobnom pomaganju i služenju supruga, te prema posvemašnjoj integraciji života supruga (GS, br. 48, 49, 50). Po Koncilu brak je usmjeren rađanju, međusobnom pomaganju i služenju supruga, te prema posvemašnjoj integraciji. Ovi se ciljevi spominju izričito, što ne znači da su jedini, jer Koncil također veli: «Sâm je, naime, Bog začetnik ženidbe, koja je proviđena različitim dobrima i svrhama.(GS, br. 48).»

© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija