Pobudnica Familiaris consortio o braku i obitelji

Pastoralna pobudnica Ivana Pavla II. Familiaris consortio plod je Sinode o zadacima obitelji u suvremenom svijetu koja se održala 1980. Njezino je mjesto i u slijedu dokumenata Gaudium et spes (1965.) i Humanae vitae (1968.), koji su posvećeni problematici braka i obitelji. Održavajući Sinodu koja je bila posvećena pitanjima pred kojima se nalazi suvremena obitelj, Crkva je pokazala da je svjesna temeljne uloge koja pripada obitelji, kako za osobnu sreću supružnika, za rađanje i odgoj djece i mladih tako i za napredak društva u cjelini.
 
U situaciji novonastalih prilika u kojima se našla institucija braka i obitelji Crkva se, «da bi ispunila svoje služenje, mora truditi da upozna prilike u kojima se danas ostvaruje brak i obitelj (FC,br.4).» To više, što je došlo do velikih promjena u obitelj. Tradicionalni tip obitelji sve više i brže nestaje. Njega je zamijenio novi tip obitelji koji je donio dobre, ali i loše utjecaje na stvarnost braka i obitelji. (Usp. FC,br.6).

Pobudnica Familiaris consortio, u svojoj cjelovitosti pokazuje veliku osjetljivost za vrednote. Opisujući naum Božji s obzirom na brak i obitelj, ljubav je istaknuta kao prva i temeljna vrednota tog zajedništva. Bog - Ljubav stvara muškarca i ženu za ljubav, stvara muškarca i ženu pozivajući ih na ljubav. Sam Bog objavljuje vlastitu ljubav prema Izabranom narodu izrazima bračne ljubavi. Ljudska ljubav postaje narušena stvarnošću grijeha. Takvu ranjenu ljubav Isus Krist otkupljuje i vraća ju na početak, uzdižući je na dostojanstvo sakramentalne stvarnosti. Takva ljubav postaje izvorom još jedne temeljne vrednote, a to je život. (Usp. FC,br.14.) Bračna ljubav «se ne iscrpljuje u bračnom paru…bračni drugovi, dok se predaju jedno drugome, preko samih sebe daruju jedno stvarno biće, dijete, živi odraz svoje ljubavi. (FC,br.14.)» Ovdje treba naglasiti i onu drugu stvarnost da i onda kada nije moguće donijeti novi ljudski život na svijet «bračni život čuva svu svoju vrijednost. (FC,br.14.)»
 
Zadaća kršćanske obitelji

Papa Ivan Pavao II. u pobudnici Familiaris consortio usredotočuje se na četiri zadaće suvremene obitelji. Te zadaće se odnose na osobu, život, društvo i Crkvu.

1. Stvaranje zajednice osoba je prva i bitna zadaća obitelji, budući da je obitelj zajednica osoba. Ljudska je osoba ona koja daje vrijednost braku i obitelji. Svaka je osoba, stvorena na Božju sliku i priliku, neponovljiva i jedinstvena, noseći u sebi poziv na život. Puno ostvarenje osobe, njezinoga identiteta kao muža, žene, djeteta, događa se unutar obitelji. (Usp. FC,br.18.)

2. Drugu temeljnu zadaću bračni drugovi ostvaruju služenjem životu, tj. rađanjem i odgajanjem djece. U kontekstu današnjega mentaliteta protiv života, dokument podsjeća supruge «da su oni suradnici u davanju života drugoj osobi (FC,br.14.)» Rađajući djecu postaju suradnici Božji u povijesnom trenutku i ostvaruju Božji blagoslov koji je dan na početku ljudskog stvaranja. Rađanje je neodvojivi princip bračne zajednice, a pokretačka snaga mu je ljubav. Logika ljubavi jeste darivanje. Upravo u logici i dinamici bračne ljubavi, cjelovite i osobne, svoje opravdanje pronalazi i jasni stav Crkve u prilog životu, a protiv «protu-životnog mentaliteta» i protiv kontraceptivnog mentaliteta koji je osobiti proširen na Zapadu i otuda se širi i na druge dijelove svijeta. Rađanje u sebi sadrži još jednu bitnu komponentu, a to je odgoj. Dužnost odgoja «ima svoje korijene u prvobitnom pozivu bračnih drugova da sudjeluju u stvaralačkom Božjem djelu: rađajući u ljubavi i iz ljubavi novu osobu koja u sebi nosi poziv za rast i razvoj, roditelji time preuzimaju zadaću da joj djelotvorno pomognu te da u punini živi ljudski život. (FC,br.36.)» Za kršćanske je roditelje odgojno poslanje sakramentom ženidbe «uzdignuto na dostojanstvo i poziv prave 'službe' u Crkvi u služenju izgradnji njezinih članova. (FC,br.38.)»

3. Treću zadaću suvremena obitelj ostvaruje u razvoju i blagostanju društva. To znači da društvo ne može biti iznad obitelji. Naprotiv, društvo je nezamislivo bez obitelji, koja participira u njegovim događanjima. Ljudska obitelj «ima organske i životne veze s društvom, jer ona je njegov temelj i neprestano ga hrani svojom službom životu: u krilu obitelji, naime rađaju se građani i oni u obitelji uče prva znanja društvenih kreposti, koje su duša života i razvoja društva. (FC,br.42.)» Stoga je opravdano da društvo pokazuje svoj interes za obitelj, ali istodobno je normalno u smislu obveze da se društvo brine za dobrobit obitelji.

4. Naposljetku, svaka kršćanska obitelj je «u službi izgradnje kraljevstva Božjega u povijesti i to posredstvom svoga sudjelovanja u životu i poslanju Crkve. (FC,br.49.)» Već je Dugi vatikanski koncil istakao činjenicu da kršćanski supruzi imaju poseban dar i mjesto u Božjem narodu jer su obogaćeni svjetlom Riječi i snagom sakramenta ženidbe. Prema tome, «oni ne samo da 'primaju' Kristovu ljubav i tako postaju 'spašena' zajednica, već su također pozvani da svojoj braći 'prenose' samu Kristovu ljubav i tako postaju zajednica 'koja spašava'. (FC,br.49.)» U pastoralno-teološkom smislu to znači da je obitelj istodobno i u jednakoj mjeri objekt i subjekt pastoralnog djelovanja Crkve. Bračni drugovi, kao par i kao obiteljska zajednica, sudjeluju u životu i poslanju Crkve pažljivim slušanjem i navješćivanjem Božje riječi, a to je proročka služba. Tako obitelj postaje «mjesto gdje se Evanđelje prenosi i odakle ono zrači…. Obitelji evangeliziraju i mnoge druge obitelji kao i sredinu u kojoj žive. (EN,br.71.)»
 
Obiteljski pastoral: etape, strukture, djelatnici i prilike

U četvrtom dijelu pobudnica Familiaris consortio govori o etapama, strukturama, djelatnicima i prilikama koje prate obiteljski pastoral. (Usp. FC,brr.65-85.)
Za što uspješnje provođenje etapa, potrebno je uzeti u obzir nekoliko načela s kojima je prožeta cijela Pobudnica, a koja mogu i trebaju postati temeljno polazište za pastoral braka i obitelji u našem vremenu.  Ta načela su: načelo upoznavanja i priznavanja realnog stanja braka i obitelji (ili načelo realističnosti); načelo razvoja i rasta (ili načelo «rasta života»); načelo postupnosti ; načelo univerzalnosti, načelo pozitivnog pristupa braku i obitelji (ili načelo pozitivnog); načelo eklezijalnosti i načelo transparentnosti transcendentalne dimenzije braka i obitelji. Sva ova  načela  imaju za zadatak promatrati brak i obitelj kao živu stvarnost koja prolazi kroz određeni rast i razvoj.

Stoga Pobudnica govori o sljedećim etapama pastorala braka i obitelji: priprava koja se sastoji od daljnje, bliže i neposredne priprave, od liturgijskog slavlja ženidbe i o posliježenidbenom pastoralu.

Daljnja je priprava ona koja se događa u krugu same primarne obitelji u kojoj se dijete rađa i odgaja.

Bliža priprava obuhvaća mlade koji su krenuli zajedno i namjeravaju u budućnosti sklopiti brak. Donedavno se «bliža priprava za ženidbu provodila u okviru uže i šire obitelji, dok je danas uloga te iste obitelji manje izražena jer se mladi, s jedne strane prije osamostaljuju a, s druge, ženidbu sklapaju u kasnijoj dobi nego što je to prije bio slučaj.(DHBK,br.42)» Stoga se danas poseban naglasak stavlja na ulogu i zadatak Crkve u pripravi mladih na ženidbu. Idealno bi bilo da bliža priprava započinje tečajem priprave za ženidbu.

Treći je dio etape priprave za brak neposredna priprava za brak koja se smješta u zadnje mjesece i tjedne prije vjenčanja.

U drugu etapu pastorala braka spada slavlje sakramenta ženidbe. Ova je etapa vremenski puno kraća od prethodnih, što po sebi nikako ne znači da je manje važna i zahtjevna. U ovoj fazi sastaju se sve prijašnje faze priprave za brak i pokazuje se konačni rezultat bilo da je on pozitivan ili negativan.

Pobudnica Familiaris consortio od broja 70 do 72 govori o strukturama obiteljskog pastorala. Obzirom na širinu pastoralnog rada s obiteljima, potrebno je uz strukture na razini Biskupske konferencije ustrojiti određena tijela na razini pojedinih biskupija, pastoralnih regija, dekanata i pojedinih župa.

Na razini Biskupskih konferencija potrebno je osnivanje Vijeća za obitelj i Nacionalnog ureda za brak i obitelj.

Na razini biskupije ide se za osnivanjem Biskupijskih odbora za pastoral braka i obitelji i Biskupijskih ureda za pastoral braka i obitelji. Oni se osnivaju sa  svrhom sustavnog proučavanja pitanja vezanih uz pastoral braka i obitelji, izdavanje radnih materijala s različitih područja obiteljskog pastorala, povezivanja članova na razini pastoralnih regija, dekanata i župa. Ured ima za zadatak  promoviranje i kordiniranje tečajeva za brak, formiranje djelatnika obiteljskog pastorala, poticanje studija moralnih, socijalnih i religioznih problema vezanih uz brak i obitelj, promicanje župnih, nadžupnih, dekanatskih i regionalnih struktura za pastoral braka i obitelji, rad s obiteljima u specifičnim i teškim situacijama, otvaranje i podupiranje rada obiteljskih savjetovališta i savjetovališta za prirodno planiranje začeća,  poticanje suradnje s društvenim i kulturnim strukturama na dobro obitelji. 

Pobudnice Familiaris consortio navodi i druge glavne djelatnike na tom području. Osim obitelji koja je subjekt, nosilac i prva pozvana u pastoralno djelovanje u korist braka i obitelji, pozvani su ostali: biskup, svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, laici specijalizirani za obiteljski pastoral.

© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija