1. Žena u kulturi provizornosti i privremenosti

CILJEVI:

  • uočiti poveznicu suvremene krize obitelji i krize ženskog identiteta;
  • preispitati vrijednosti majčinstva i ulogu žene kao nosivog stupa obitelji i čimbenika stabilnosti društva;
  • prepoznati utjecaj, opasnosti i štete rodno-spolnih ideologija koje dovode u pitanje, ugrožavaju i iskrivljuju identitet žene;
  • prihvaćati i osnažiti identitet žene temeljen na kršćanskim vrjednotama unutar kulture provizornosti.

 

MOLITVA:

Gospodine, nadahni nas da čitamo tvoje riječi
i razmišljamo o njima i danju i noću.
Molimo te da nam podariš pravo razumijevanje
onoga što nam je potrebno, kako bismo zauzvrat
proveli tvoje upute u djelo.
Znamo da su razumijevanje i
dobre namjere bezvrijedne,
ako nisu ukorijenjeni u tvoju milostivu ljubav. (Origen)

Slava Ocu…

 

MOTIVACIJA:

Sudionicima kateheze voditelj susreta dijeli raznobojne papire formata A5. Na vidljivom mjestu istaknut je dio teksta popularne pjesme: „ŽENA, MAJKA, KRALJICA…“. Voditelj potiče katehizante da na svoj papir velikim slovima napišu jednu riječ kojom bi nastavili predočeni im niz riječi. Svaki član skupine naglas pročita riječ koju je odabrao. Papire s riječima voditelj pričvršćuje uz tekst pjesme.

 

UVOD/NAJAVA TEME:

O umjetničkoj, posebno glazbenoj vrijednosti te o dubini sadržaja teksta pjesme koji je bio podloga mnoštvu naših ideja i nadopuna moglo bi se raspravljati, ali taj ćemo zadatak prepustiti onima koji se stručno bave poezijom i glazbenim znalcima. Netko će zacijelo sadržaj pjesme doživjeti trivijalnim, površnim i bez ikakve dubine, ali svi bismo se mogli složiti da tekst pjesme na humorističan i gotovo karikaturalan način izriče mnogolike, spojive i nespojive uloge žene u suvremenom društvu. Raznolikost riječi koje ste odabrali kao nastavak teksta pjesme svjedoči o mnogolikoj, a često proturječnoj i u sebi gotovo nepomirljivoj slici žene kakvu doživljava i percipira suvremeno društvo. Zapadni kulturni krug, u čijem ozračju obitavamo, odnedavna se bespoštedno obrušio na vrijednosti koje su ga izgradile i na kojima počiva. Ni uloga žene, koju su mnoge kulture ovjenčale naslovom majke, izvora i nositeljice života, nije ostala pošteđena, nego se našla na vjetrometini preispitivanja i udara novih ideologija, misaonih struja i stilova življenja. Novi misaoni i idejni pravci, koji svoju novost ističu u opreci i poništavanju svega prethodnoga, polaze uglavnom od ideje da ženi vraćaju njezino prethodno umanjeno ili čak dokinuto dostojanstvo, oslobađajući je okova njezine tradicionalne i dugim nizom stoljeća ustaljene uloge u društvu. Sraz novih i starih ideja zbunjujući je, osobito mladim ženama koje tek grade svoj identitet i preispituju svoje mjesto u svijetu neprekidnih promjena. Stoga će središnja tema našeg susreta biti promišljanje i vrjednovanje izazova koje dominantna kultura današnjeg zapadnog kruga, koju možemo najopćenitije definirati kulturom provizornosti i privremenosti, stavlja pred suvremenu ženu.

 

OBRADA TEME:

Utjecaj društva na identitet žene: feminizam i rodna ideologija

I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku… No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. (Post 2,18-24)

U navedenomu biblijskom izvještaju o stvaranju čovjeka kao muškarca i žene koji potječe iz 10. stoljeća prije Krista ističe se Božji stvarateljski plan da su muškarac i žena, spolno različita bića istoga dostojanstva, bitno upućeni jedno na drugo u ostvarenju svojih od Boga im danih potencijala, svako prema danim im osobinama i sa specifičnim pozivom i zadatkom, čija je kruna njihovo voljno, tjelesno, psihičko i duhovno sjedinjenje po kojemu rađaju nove živote i u osobnom zajedništvu nastavljaju Božje stvoriteljsko djelo, oblikujući humani svijet koji im je od Boga povjeren. Dosta mlađi govor o stvaranju koji potječe iz 6. stoljeća prije Krista i muškarca i ženu vidi kao stvorenja koja predstavljaju Boga, odražavaju sličnost s Njime, štoviše, tek su u zajedništvu vjerna slika Božja koja se ostvaruje kroz oplodnju, množenje i napučivanje zemlje. Biblijski pisac piše:

I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična…« Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!« (Post 1,26-28).

Muškarac i žena, ne u izoliranosti i zasebnosti, nego u zajedništvu i upućenosti jednoga na drugo upravo u spolnoj različitosti slika su Božja, slobodna su i razumna bića istoga dostojanstva i vrijednosti pred Bogom, u različitosti jednakovrijednih uloga u nastavljanju Božjega stvoriteljskoga djela. Odbacivanjem Božjega nauma i plana - Istočnim grijehom – udruženim pokušajem muškarca i žene da dignu sebe na razinu Božju, odbacivanjem Boga kao izvora, a onda i svrhe života poremetili su se i do tada skladni odnosi između muškarca i žene.

Poremećeni odnosi između muškarca i žene doveli su do toga da su kroz povijest tumačenja pod utjecajem raznih čimbenika ovi biblijski prikazi postali temeljem za pridavanje ženi drugotne i manje važnosti u odnosu na muškarca. Sve do početka 20. stoljeća, nepotpunim, a ponekad više-manje svjesnim iskrivljivanjem biblijskoga teksta, ženama se nije priznavalo pravo glasa ni pravo na vlasništvo, a gotovo redovito su bile isključene iz javnih službi, obrazovanja i društvenih uloga. U prevladavajućem patrijarhalnom mentalitetu njihova se temeljna zadaća sastojala u tomu da budu domaćice, supruge i majke. Takav položaj žene u društvu doveo je do rađanja nekoliko valova feminističkog pokreta koji je u početcima imao za cilj reagirati na društvenu i pravnu marginalizaciju žene. Nakon što su se ostvarili glavni ciljevi prvoga vala feminističkoga pokreta (pravo glasa, pravo na vlasništvo i obrazovanje), u sljedećim valovima on se vrlo brzo ideološki radikalizirao i postao borba protiv obitelji i braka, koji su u svjetlu suvremenih slobodarskih misli protumačeni kao oblici ugnjetavanja žena. Opravdana težnja i borba za jednakopravnost žena vrlo brzo je prerasla u borbu za oslobađanje žene od "reproduktivnog ropstva" uz argumentaciju kako žena mora sama posjedovati svoje tijelo i raspolagati sa svojom seksualnošću, sve do prava na pobačaj. Pri kraju 20. a posebno početkom 21. stoljeća radikalnost je feminističkog pokreta otišla tako daleko da pokušava razgraditi antropološku razliku među spolovima, namećući gledište kako su "biti muškarac" ili "biti žena" samo socijalne konstrukcije i uloge koje nameće društvo. Taj se radikalizam oblikovao u teoriju rodne ideologije prema kojoj svatko, bez obzira na spol kao biološku oznaku i odrednicu ljudskoga bića, može birati rod kojemu želi pripadati. Rod je postao pojam za psihološka i kulturna, a ne biološka određenja. Ljudsku se spolnost želi svesti samo na reproduktivnu ulogu, zanemarujući činjenicu da ona prožima cjelovitu osobnost i čini je tipičnim muškarcem ili ženom. Hvalevrijedna nastojanja žena da se u dostojanstvu posve izjednači s muškarcem izrodila su se s vremenom u pokušaj da se dokinu biološke odrednice, da se stvori aseksualno-bespolno ljudsko biće koje je određeno samo društvenom ulogom. Promicanjem takvih ideja dokidaju se identitetne razlike između muškarca i žene. Biblijsko i tradicijsko razlikovanje muškarca i žene, utemeljeno na biološkim odrednicama i Božjemu naumu, tumači se kao izraz prošlih, neprosvijećenih vremena koja su ženu gurala u podređeni položaj u odnosu na muškarca. Zaboravlja se, zanemaruje i odbacuje činjenica da su mnoge biblijske žene (primjerice, hrabra Judita) upravo kao žene ostvarile ono što muškarcima – kolikogod se to upravo od njih očekivalo – nije pošlo za rukom. Biblijska žena nije bila zatvorena samo u kuću i na usluzi muškarcu, nego je itekako sudjelovala u pothvatima od javnoga i društvenoga značenja. Konačno, zar temeljni odgoj djece i budućih pokoljenja nema javnu i društvenu važnost?!

Radikalni feminizam i rodna ideologija otvoreni su pokušaji pobune protiv prirodnih i božanskih zakona te predstavljaju nakanu da se iz suvremenog društva uklone sve tradicionalne i na kršćanskom tumačenju utemeljene životne forme i vrijednosti (brak, obitelj…), da se ženu zauvijek odvrati od uloga koje su nužne sastavnice njezina identiteta; uloge supruge i majke.

 

Prijedlozi za razgovor:

  • Je li u današnjem društvu lakše ili teže biti žena u odnosu na društva iz prošlosti?
  • Kakav sustav vrijednosti suvremeno društvo nameće ženi kako bi bila u "korak s vremenom"?
  • Prepoznajemo li metode i sredstva kojima se pokušava nametnuti takav svjetonazor?
  • S kojim ciljem se želi utjecati i mijenjati identitet i ulogu žene u obitelji i društvu?        

 

Identitet žene i virtualni svijet

Na identitet žene u suvremenom društvu jako utječe i nezaobilazna informacijsko komunikacijska tehnologija koja doslovno svakodnevno nudi nove mogućnosti informiranja, komunikacije i povezivanja. Mediji, a posebno internet i društvene mreže dio su svakodnevice današnje žene. Uz sve pozitivne mogućnosti koje ovdje ne možemo posebno navoditi, virtualni svijet interneta i društvenih mreža često nameće ženama modele ponašanja i stilove života nespojive s kršćanskim svjetonazorom (prenaglašena važnost tjelesnog izgleda i praćenja modnih trendova, hedonizam i potrošački mentalitet, promicanje kao uzora onih žena koje uživaju u nesputanoj seksualnosti i slobodi bez braka i obveza, žena s neprirodnom seksualnom orijentacijom, javno iznošenje vlastite intime na društvenim mrežama…). Bez jasne vrijednosne orijentacije lako se izgubiti u bespućima virtualnog svijeta te neselektivno i neodgovorno prihvaćati modele ponašanja koje on perfidno i u službi različitih interesa i interesnih skupina nudi.

Naš tjelesni izgled, odjeća, stvari koje posjedujemo, posao koji radimo određuju nas i utkani su u našu i društvenu sliku o nama, ali ne smiju nikada postati njezin presudni čimbenik. Mi nismo samo ono što se vidi i što se metodama pozitivnih znanosti može provjeriti. Mnogo smo više od tijela. Prožima nas božanski duh, njegova nadahnuća i usmjerenja bez kojih se ni tjelesno ne možemo do kraja ostvariti. Isus nas u tomu smislu upozorava: "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce." (Mt 6, 19-23) Dionici smo neprolaznih, božanskih vrijednosti, onih koje nadilaze svaki prostor i svako vrijeme i ostvaruju se na svim paralelama i meridijanima, koje su univerzalne upravo zato što su božanske.

Prijedlozi za razgovor:

  • Kakav tip žene pokušavaju oblikovati suvremeni mediji?
  • Što danas predstavlja blago suvremenoj ženi?
  • Kako biste komentirali tvrdnju da su društvene mreže postale platforme narcisoidnog samopredstavljanja i hedonizma?                  

 

Karijera, sloboda, brak i obitelj

U prošlosti su položaj žene, njezina uloga da upravlja kućanstvom i bude supruga i majka bili jasno određeni. Mnoge bi se današnje žene složile s tvrdnjom da su u prošlosti žene imale u mnogočemu smireniji, jednostavniji pa i zadovoljniji život. S druge strane, međutim, žene iz prošlosti doživljavale su, a i stvarno su bile zakinute u temeljnim ljudskim pravima. Današnje žene imaju kudikamo šire mogućnosti od nekadašnjih, mogu stjecati sve oblike obrazovanja, ostvarivati profesionalnu karijeru, jednakopravno s muškarcima sudjelovati u javnom i društvenom životu i biti ekonomski neovisne. No, time nisu prestale biti žene sa specifičnom ulogom ženskog identiteta i u obitelji i u društvu. Ne znači da zastupamo ideju o specifično ženskim ili specifično muškim poslovima, ali svi poslovi koji se obavljaju, obavlja ih identitetom različita žena ili muškarac. Ženin odnos prema djetetu nije jednak muškarčevu niti to može biti, njezino iskustvo i doživljaj svijeta nisu identični onim muškarčevim, a sve to utječe na ostvarenja žene u onim područjima koja joj se u suvremenom društvu nude. Njezin rad izvan kuće i gradnja uspješne karijere još uvijek je naporniji pothvat od muškarčeva, a i njezini izbori i opredjeljenja ne mogu biti neoznačeni i neodređeni njezinim ženskim identitetom: darovateljicom i nositeljicom novoga života.  

U skladu s radikalnom feminističkom doktrinom žena se može ostvariti i biti slobodna samo ako se oslobodi stega obiteljskog života i utjecaja muškaraca. No kakvo bi to bila ostvarenje ili samoostvarenje kada bi ostala uskraćena za temeljnu ljudsku potrebu – voljeti i biti voljen? Čovjek je biće odnosa - biće za drugoga, koje tek u zajedništvu u potpunosti ostvaruje svoju bit. Ta komplementarnost u ostvarenju vodi računa o muško-ženskoj različitosti i bez nje ne bi bilo ostvarenja ni žene ni muškarca. Komplementarnost se najbolje ostvaruje u obitelji, temeljnoj stanici svakoga društva i sustava. Svaka cjelina dobro funkcionira tek ako dobro funkcioniraju sve njezine sastavnice, upravo u različitosti toga da su sastavnice cjeline. Nema muškarca bez žene, a ni žene bez muškarca, nema opstanka čovječanstva kakvo je Bog zamislio bez ove temeljne biološke različitosti koju treba poštivati i njegovati.

Čovjek se rađa kao žena ili muškarac, a ženom/mužom, suprugom se postaje slobodnim izborom i pristankom. Nitko se ne smije niti može prisiliti na brak, ali ako se opredijeli za brak po društveno određenim normama, kršćanska, a i svaka druga supruga i majka upravo zbog svoga opredjeljenja ne može zbog, primjerice, karijere zapostaviti svoju obitelj. To je njezino opredjeljenje i njezin odabrani način ostvarenja, izraz odgovorne slobode koja uvijek nešto napušta da bi nešto drugo mogla ostvariti. Obiteljski život i ostvarenje u supružništvu i majčinstvu ne traži odricanje od profesionalnoga života, ali traži ispravnu ljestvicu vrjednota bez koje je svaki život izložen lutanjima i većim-manjim, a ponekada i fatalnim promašajima.

Prijedlozi za razgovor:

  • Može li se obiteljski život dobro uskladiti s poslovnom karijerom?
  • Što vidite kao poteškoće takvoga usklađivanja?
  • Tko vam je pri tomu najveća podrška i pomoć?
  • Može li se i smije li se zanemariti božanski poziv na majčinstvo?

 

Nasilje nad ženama i surogat majčinstvo

„Cristiano Ronaldo Junior navodno je začet lani [2016.] u San Diegu, gdje je nogometaš bio na odmoru. S kim - još se u javnosti ne zna.

Trenutno najpoznatije novorođenče na svijetu, prvi sin najbolje plaćenog nogometaša današnjice Christiana Ronalda, koji je začet s još uvijek u javnosti nepoznatom, navodno surogat majkom, kako prenose pojedini mediji, nije bio isključivo nogometaševa želja, već se na takav potez odlučio na poticaj svoje majke Dolores Alveiro.

Majci Christiana Ronalda Juniora, što je ime djetetu koje mu je dao otac, sam nogometaš, navodno je za surogat uslugu i šutnju pred medijima plaćeno nevjerojatnih 12 milijuna dolara, no spominju se i nekoliko milijuna veći iznosi.

Obitelj slavnog portugalskog nogometaša, odnosno majka Dolores i sestra Katia, priznale su da ne poznaju majku dječačića, za kojeg se njih dvije trenutno skrbe u obiteljskoj kući u Algarveu, dok nogometaš ne dovrši svoje profesionalne dužnosti.

Obje ne kriju sreću i razdraganost zbog prinove u obitelji, u povodu koje su organizirale i luksuznu zabavu u Portugalu, kako bi proslavile rođenje dječačića, o čijoj majci odlučno odbijaju govoriti.“ (http://www.jutarnji.hr/spektakli/ups/ronaldo-je-surogat-majci-platio-cak-12-milijuna-dolara...-a-na-sve-ga-je-nagovorila-mama/2113179/)

 

Prijedlozi za razgovor:

Christiano Ronaldo svjetski je poznati nogometaš i osoba koja javno očituje svoju kršćansku vjeru. Njegovi sportski uspjesi i životni stil uzor su mnogim mladim ljudima koji ga nastoje oponašati frizurom, odijevanjem, gestikulacijom i na mnoge druge načine. Ovaj popularni sportaš odlučio je stvoriti potomstvo nizom odabira koji su u proturječju s tradicionalnim kršćanskim vrijednosnim sustavom iz kojeg dolazi. Odabir surogat majke, čija uloga je završena rađanjem djece, jedan je od načina na koji se može doći do potomstva. No takvo potomstvo nije plod supružničke ljubavi i uzajamnoga potpunoga predanja u bračnom činu, nego je više odraz i izraz moći i novca koje netko posjeduje. Gdje je tu odgovornost prema djetetu koje se rodilo i koje ima pravo na majku i oca? Kako će takvo dijete reagirati kada sazna da nije plod ljubavi svoga oca i majke, nego novca, popularnosti i utjecaja? Kako se surogat majka osjeća pred spoznajom da je, unatoč tomu što je dobila značajnu novčanu naknadu za svoju uslugu, lišena čeda svoje utrobe? Nije li takav postupak izraz tehnicizacije onoga što bi trebao biti najljudskiji čin samopredanja i odgovorne slobode?

  • Je li „uslužno rađanje“ čin kojim suvremena žena potvrđuje svoju emancipaciju i oslobođenje „robovanju“ tradiciji ili je svojevrsno nasilje nad ženom?
  • U kojem su odnosu ovakav izraz emancipacije i pravednost pred djecom rođenom prema ovakvim dogovorima? Obrazložite vaša promišljanja.

 

Društvo bez majke?

Različiti ljudski projekti, manje ili više značajni, obilježili su ljudsku povijest. U njoj su žene nerijetko imale ključnu ulogu jer su je usmjeravale svojim pothvatima. Svoja iskustva prenosile su novim naraštajima, usmjeravajući ih da ne dođu u slijepu ulicu bez povratka. Pozitivna ili negativna iskustva stečena življenjem prenosile su i svojoj djeci, sudjelujući tako u izgradnji društva. No djeca nisu prazan papir na kojemu muškarci i žene mogu ispisivati svoje planove i projekte, a nisu ni prazna ploča na koju povijest, društvo i politički sustavi mogu upisivati svoje sadržaje. Čovječanstvo se gotovo uvijek nalazi na nekim novim početcima koji jednako i kod žena i kod muškaraca bude želju za novošću. Takva želja nerijetko se očituje kao odbacivanje vrijednosti koje su civilizacijska baština, kao traženje novih vrijednosti, pa čak i novih kriterija vrjednovanja. Sva ta traganja obilježavaju ono što se naziva tranzicija društva. Kroz nju prolazi i hrvatsko društvo. Želja za promjenama gradi se na temeljima obezvrjeđivanja i odbacivanja onog što je do tada bilo nosivo za društvo. Sve dojučerašnje proglašava se nazadnim i retrogradnim, a da se često ni pojma nema o onomu što bi to valjano moglo zamijeniti. U takvim okolnostima neizbježne su napetosti i sukobi. Žene su u procjepu između svoje prirodne usmjerenosti majčinstvu i obitelji i svoje želje za prisutnošću u javnosti i za društvenom zauzetošću. Teško se opredjeljuju za majčinstvo ili se ono sve više odgađa za neke buduće dane i bolje prilike. Prednost se daje obrazovanju, ostvarenju kulturnih ili umjetničkih stremljenja, napretku u poslovnom sektoru, postizanju nekih drugih ciljeva koji bi uz majčinstvo bili teže ostvarivi. Biološki sat, međutim, ne zastaje, pa onda kada bi željele postati majke to više ne mogu. Mnoge se, vođene različitim motivacijama i razlozima, svojevoljno odriču majčinstva kao smetnje na putu drugih ostvarenja. To odricanje od majčinstva nije novost suvremenoga svijeta, ali su nove njegove motivacije i razlozi. Prije su se žene odricale majčinstva radi vjerskih ili političkih motiva, a danas to čine uglavnom radi ekonomskih, hedonističkih, utilitarističkih i inih drugih motiva, uglavnom radi sebičnosti koju proglašavaju vrlinom i pretpostavkom ostvarenja koja su sve drugo nego ostvarenja u njezinoj ženstvenosti.

Jedna od njih je i hrvatska estradna umjetnica Josipa Lisac. Isječke razgovora s njom preuzimamo iz Nacional i s web portala Antena Zadar:

„Ja sam izabrala da ja nemam djecu, odlučila sam to pri punoj svijesti, svojom voljom. I nije istina da sam, kada sam tako odlučivala prvenstveno razmišljala o sebi, nego sam razmišljala i o djetetu. Da ono možda neće biti tako jako sretno uz mene ako ću se ja baviti i karijerom glazbenice i karijerom majke. Te dvije karijere ne idu lako jedna s drugom i negdje bih sigurno zakazala, pa sam ja odlučila da ne želim biti loša mama. Jer da sam ja odabrala da želim imati djecu ja bih sigurno bila jako dobra mama.“

(http://arhiva.nacional.hr/clanak/91195/biti-majka-ne-hvala)

„Kad čujem da je majčinstvo za ženu najviša dimenzija ostvarenja, tu nedostaje jako puno. Kako to mislite majčinstvo? Je li to samo roditi dijete i gotovo? Ili treba biti i dobar roditelj, što znači dobar čovjek. Znači ipak prvenstveno treba biti dobar čovjek, to je najviša dimenzija. Ima jako puno dobrih mama ali ima jako puno onih koje su ostavile svoju djecu i one su monstruozne mame. S kojim su pravom one uopće bile mame, kako su one to zamislile? Znači, nisam ja donijevši tu odluku mislila samo o sebi nego sam ja mislila i o tom djetetu jednako kao i o sebi. Nisam željela imati djecu jer ona trebaju imati svoje živote i tada se ti njima predaješ i posvećuješ do kraja života. Neke stvari su vrlo logične. Ako pokušaš spajati nespojive stvari onda to bude traljavo i na jednoj i na drugoj strani. I ja sam dobro odlučila, ja to danas znam.“

(https://www.antenazadar.hr/clanak/2015/08/zene-koje-ne-zele-postati-majke-tuda-odluka-o-neimanju-djece-duboko-uznemiruje-ljude-kojih-se-to-uopce-ni-na-koji-nacin-ne-tice/)

 

Prijedlozi za razgovor:

Mnoge žene slijedom životnih okolnosti ili osobnim odabirom ne ostvare biološko majčinstvo u životu. Naša poznata glazbenica Josipa Lisac otvoreno progovara o razlozima svoje odluke da ne postane majka.

  • ·Na koji način žena svojim majčinstvom utječe na društvo u cjelini?
  • ·Je li žena koja samovoljno odluči ne biti majka radi osobnog samoostvarenja, napretka u znanosti ili poslovnog uspjeha sebična?
  • ·Imaju li sve češće odluke pojedinih žena za odgađanje ili potpuno odricanje majčinstva utjecaj na širu društvenu zbilju?
  • ·Kakav dojam ostavlja na vas isječak razgovora koji ste pročitali?
  • ·Kakvo bi bilo društvo bez majki?
  • ·Što znače majke za društvo?
  • ·Može li se i smije li se na istu razinu vrijednosti stavljati karijera i majčinstvo?
  • ·Obrazložite vaše stavove.

 

Brak i majčinstvo: životna svrha, ostvarenje ili ugroza žene, žena roditeljica i/ili majka

Kultura suvremenoga življenja kao da je izgubila vrijednosni oslonac i usmjerenje. Sve se relativizira, podcjenjuje i izruguje. Svatko ima svoja mjerila. Mane se pretvaraju u vrline, a vrline u mane. Stječe se dojam da se gubi ili niječe svaka nepromjenjiva jasnoća o čovjeku. Više se ne zna što bi čovjek trebao biti, kako se oblikovati i u koga izrasti. Letimičan pogled na dugu povijest ljudskoga roda otkriva nam da su ljudska društva donedavno ženi ostavljala razmjerno malen prostor odabira uloge na društvenoj sceni. Nasuprot braku i majčinstvu, jedinom vrijednom alternativom smatrao se život posvećen Bogu ili božanstvu kao duhovnoj vrijednosti koja nadilazi ovosvjetske vrijednosti. Emancipacija žene, feministička strujanja, prosvjetiteljstvo, promjena filozofskog, teološkog, ideološkog i vrijednosnog sustava koji ženu smješta ravnopravno uz bok muškarcu, ženi otvara niz mogućnosti društvenog ostvarenja. Brak i majčinstvo samo su jedan iz niza mogućih odabira ženinog samoostvarenja. Konfuzne promjene na sceni suvremenog svijeta pred čovjeka stavljaju niz pitanja, a pitanje svih pitanja glasi: ostvaruje li žena svoju životnu svrhu kroz brak i majčinstvo, kako se do nedavno uglavnom mislilo, ili su brak i majčinstvo zapravo ugroza dostojanstva žene i nepotrebno odricanje u ostvarenju drugih mogućnosti njezina identiteta?

U tekstu „Žena-majka danas“ objavljenom u časopisu Bogoslovska smotra, Terezija Majcen iznosi mišljenje da je zaposlenje žena jedan od glavnih razloga krize moderne obitelji. Autorica spomenutoga teksta tvrdi: „Ženama još nije jasno koja je njihova idealna uloga u današnjem društvu i proći će mnogo vremena prije nego li žene uspiju uskladiti radne i obiteljske obveze.” Mišljenja je da se “ženama treba omogućiti slobodan izbor: ili majčinstvo ili zaposlenje.“ Svakako, radi se o izboru, ali ne ovako alternativnom kao da se majčinstvo i zaposlenje isključuju. Te uloge treba uskladiti i trajno usklađivati, u čemu društvena organizacija može puno pomoći, ali nipošto kao istovrijedne. Svaki život kroz evolucijske procese poštuje zakonitost prioriteta i veće važnosti. U majčinstvu se žena ne može zamijeniti, a u zaposlenju svakako može.

U tjedniku Glas Koncila, baveći se tematikom zaposlenja žena, Mirko Mihalj smatra da se radi samo o određenoj prisili. Žene rade jer su prisiljene zarađivati kruh. Prema njegovu mišljenju, besmislen je život samostalnih žena koje su se posve predale poslu: “Ne može je usrećiti ni ravnopravnost, ni sloboda, ni samački stan, ni vlastiti automobil, ni sva tehnička pomagala. I to zato što je „u svojoj najdubljoj odrednici stvorena za drugoga.“

Prijedlozi za razgovor:

  • Što mislite o mogućnosti slobodnog odabira između majčinstva i zaposlenja? Dovodi li takva mogućnost izbora do ostvarenja ili ugroze žene?
  • Je li besmisleniji život samostalnih žena koje su se predale samo poslu ili onih koje su se posvetile samo braku i obitelji?
  • Što znači da je žena u svojoj najdubljoj odrednici stvorena za drugoga?
  • Ima li život žena koje su postale redovnice manju ili veću vrijednost u odnosu na život žena koje žive u braku i obitelji?
  • Može li se načiniti jedinstvena ljestvica vrijednosti na kojoj poslovna žena, redovnica ili majka imaju čvrsto, nepromjenjivo mjesto?

Obrazložite svoje tvrdnje.

 

ZAKLJUČAK:

Osim žena koje smiju, trebaju i mogu tražiti načine na koje se mogu ostvariti na različitim životnim područjima, i društvene strukture trebaju im u tomu značajno pomoći. Tako će ženi biti priznato dostojanstvo koje joj pripada, ne gurajući je u kalupe razdvajanja: žena-majka, žena-poslovna žena ili redovnica kao da je ove razdjelnice uopće moguće odvojiti. Jedino muškarci i žene koji planiraju i korigiraju svoje planove za budućnost mogu aktivno sudjelovati u izgradnji društva i čovječanstva. Trebaju čekati, ustrajati, biti strpljivi, tražiti Božje vodstvo i providnost da se ne udalje od temeljnih kršćanskih i uglavnom na njima utemeljenih civilizacijskih vrjednota. Kažu da u napuklinama među ruševinama često cvjetaju najljepši cvjetovi. I u napuklinama i krizama suvremenih društava u sve bržem i nezaustavljivom ritmu života i različita traganja žena ispravno usmjeravana mogu donijeti dragocjene plodove u poimanju, prihvaćanju i ostvarivanju svoje ženstvenosti, a posljedično i svoga majčinstva koje je neprocjenjivo važno za svako društvo. Različiti povijesni lomovi koji su nam često ili ponekad nerazumljivi, najčešće iznjedruju velike likove. Jedan takav je upravo Marijin lik iz kršćanske predaje i nauka. Ona koja je lomila i slomila povijest na razdoblje neposluha i posluha Božjim planovima na savršen način govori o ulozi žene, njezinoj svrsi i ostvarenju u ljudskoj obitelji, društvu i povijesti čovječanstva. Žena se u Bogu i njegovu naumu ostvaruje i kroz majčinstvo i kroz djevičanstvo slobodno i odgovorno odabrano, u svojoj se ženstvenosti realizira otvorenošću i posluhom Božjoj volji, jednako kao i muškarac u svojoj muškosti. Žena je doista i majka i kraljica, i puno drugoga što je o njoj u povijesti ozbiljno, s poštovanjem i divljenjem izrečeno, ali sve to drugo naslanja se na njezinu temeljnu određenost da jest žena i da ne može birati to ne biti.

 

ZADATAK/AKTUALIZACIJA:

Napisati kratko poticajno pismo kćeri/sestri/zaručnici/prijateljici u kojem je pozivaš na promišljanje o njezinoj vrijednosti u obitelji, društvu, Crkvi i potičeš je na zahvalnost na daru ženstvenosti kojim vjerno odražava sliku Božju i sudjeluje u ostvarenju njegova nauma s poviješću i čovječanstvom.

U pismo uključi sljedeće pojmove, slobodno prilagođujući njihov rod, broj i padež strukturi pisma: radost, vrijednost, snaga, dostojanstvo i Blažena Djevica Marija.

 


© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija