4. Dostojanstvo žene (od identiteta u Trojstvu do života u Crkvi)

CILJEVI:

  • prepoznati sliku majke i žene u Svetom Pismu;
  • ukazati na izmijenjeno doživljavanje pojma dostojanstva u današnjem svijetu;
  • doživjeti važnost uloge žene i majke u humanizaciji društva.

 

MOLITVA:

Sveta Marijo Goretti, tvoje svjedočanstvo života tako nam je potrebno!

Ti, koja si obranila dostojanstvo žene, ne htijući biti upotrijebljena kao predmet strasti bez srca i bez ljubavi, ti, koja si shvatila osnovnu razliku između slobode i sebičnosti, zagrmjela si snagom svoje krvi: zlo je zlo jer čini zlo.

Ti, koja si branila pravu ljubav, ljubav koja se rađa iz čistoće i procvate
u iskreno darivanje sebe, ljubav koja zna prihvatiti djecu u slavlju koje se zove obitelj
moli za mlade i odrasle današnjice koji su u opasnosti da zaborave ljubiti.

Moli da čistoća srca bude prepoznata kao sloboda od sebičnosti,
kao obećanje svakoga mogućeg dara, kao uvjet da bi se moglo ljubiti onako kako ljubi Bog, koji je Ljubav.

Sveta Marijo Goretti, moli za nas.

 

MOTIVACIJA:

Sudionicima kateheze voditelj susreta dijeli navedene misli.

  • “Opravdano opiranje žene, raznim oblicima tiranije današnjeg vremena, ne smije uroditi maskulinizacijom samih žena.”
  • “Žena ne smije... upirati se da usvoji tipična muška obilježja protiv svojih ženskih ‘vlastitosti.’”
  • “Društvo je toliko napredovalo, ali žene su postale objektom više nego ikad”.

Pitanja za razgovor:

  • Koju od ovih misli bi vi istaknuli kao važnu ili smatrate da najbolje  ocrtava današnju situaciju?
  • Na koji način je danas žena prikazana/doživljena u medijima i društvu?
  • Jesu li žene zaista slabiji spol pa se ne znaju nametnuti snagom vlastite osobnosti, profinjenosti, osvojiti ne samo fizičkom već i nutarnjom ljepotom?


UVOD/NAJAVA TEME:

U današnje vrijeme mnogo se govori o napretku na području ljudskih prava. Pa tako čovjek ima pravo na svoju imovinu, zatim na aktivno i pasivno pravo glasa, na izricanje mišljenja, i sl. Ipak, posebno se govori i o pravima žena. Pogledom u prošlost lako se uočava kako je upravo položaj žena od tada znatno poboljšan. Pa tako one, za razliku od nekoć, imaju pravo glasa, ali i studirati, raditi mnoge druge stvari koje su u prošlosti bile nezamislive.

No, usprkos tom napretku i dalje se u mnogim dijelovima svijeta žene tretira kao niža bića, te jedva da imaju neko osnovno dostojanstvo i pravo, a kamoli ona koja su u razvijenim dijelovima svijeta samorazumljiva.

I dalje ostaje otvoreno pitanje:

  •  Je li priznavanje raznih prava donijelo ženama dostojanstvo koje one zaslužuju?

 

OBRADA TEME:

Susresti ćemo se s apostolskim pismom  Ivana Pavla II. - Mulieris dignitatem – O dostojanstvu i pozivu žene, 1988. Ovo je prvi dokument u potpunosti posvećen ženi, a razlaže o njenu pozivu i poslanju  na temelju prvih poglavlja svetopisamske Knjige postanka. Papa pred nas stavlja lik Marije – prauzor, pralik žene. Nazaretskim navještajem žena je stavljena u “srce spasenjskog događaja.” Dio anđeoskog pozdrava “milosti puna” označava puninu savršenstva onoga što je svojstveno samo ženi, “tipično žensko”. Osjetivši potrebu dati uzdarje Marija odgovara: “Evo službenice Gospodnje.” (Lk 1,38), a ove riječi odzvanjat će glasno čitavim njenim životom, sjedinjenjem sa Sinom kojem se pridružuje u mesijanskom služenju. Primjerom Marije – biblijske žene, Sveti Otac započinje razmišljanje o dostojanstvu i pozivu žene.

Muž i žena su kao “dvoje u jednom”, dakle zajedno, pozvani živjeti zajedništvo ljubavi koje bi u ovozemaljskoj dimenziji trebalo odražavati zajedništvo ljubavi unutar Presvetog Trojstva. Sklad odnosa između muškarca i žene poremećen je istočnim grijehom. Čovjek je tako odbacio puninu dobara kojom ga je Bog obdario, želeći postati neovisan o Stvoritelju. Papa zaključuje kako je: “Prvi grijeh (…) grijeh čovjeka, kojeg je Bog stvorio kao muža i ženu”, a ne grijeh žene kako se to dug niz stoljeća nazivalo. Kao što uočava i ističe jednakost muškarca i žene u dostojanstvu, ističe i jednakost u krivnji.

Objava govori  o dvije žene -  Evi i Mariji: Eva je početak misterija žene, “majka svih živih” (Post 3,20), a Marija usvaja i usavršava taj misterij u otajstvu Krista. Marija stoji na početku novog dostojanstva svake pojedine žene. Ona je primjer iskrenog sebedarja, baš onakvog kakvo je Bog zamislio kod stvaranja. Papa, s pravom, Mariju stavlja kao paradigmu ponašanja svakoj ženi.
Odbacujući isključivo biofiziološko tumačenje žene i materinstva, majčinstvo se povezuje s “osobnom strukturom ženskog bića i osobnom dimenzijom predanja: Čovjeka sam stekla pomoću Jahve” (usp. Post 4,1). Iako roditeljstvo pripada muškarcu i ženi zajedno, ovdje se naglašava kako “se ipak više ostvaruje u ženi. Majka je prvo biće koje daruje ljubav i u tom smislu prva slika i prvi svjedok Božje ljubavi. U porođajnim mukama uočljiva je povezanost materinstva i Pashalnog otajstva u koje je uključena i bol majke pod križem koja sudjeluje u “vjeri u potresnom otajstvu ‘pregaranja’ svog Sina”. (MD, 19) Iz ove slike majke kojoj mač probada dušu (usp. Lk 2,35) rađa se pomisao na sve majke koje trpe na bilo koji način. Iako trpe bol tijekom rađanja, u trenutku rođenja radost je beskrajna. Nema rođenja bez prolijevanja krvi, a ne može se govoriti ni o bezuvjetnoj ljubavi, ako nema spremnosti na trpljenje.

Nad današnjim svijetom nad kojim kao da stalno visi opasnost dehumanizacije, kad je čovjek itekako potreban ljubavi i velikodušnog prihvaćanja, velika je odgovornost žene. Žena koja pronalazi svoj životni poziv u darivanju drugom, ženi koja, jer gleda srcem, vidi čovjeka u njegovoj veličini i ograničenosti i nastoji mu izaći ususret, a kroz majčinstvo otvaraju joj se perspektive za bogatije proživljavanje kršćanskih vrednota.

I Kristovo postupanje prema ženama obilježeno je jasnoćom i dubinom. Na putu Isusova poslanja susreću se mnoge žene, a kontakt sa svakom od njih odražava novi život u duhu Evanđelja; potvrđuje dostojanstvo žene. Kristovo ponašanje je protest protiv vrijeđanja dostojanstva žene, što u Njegovo vrijeme nije bila nikakva rijetkost. Možda jedan od najupečatljivijih Isusovih susreta sa ženama jest onaj sa Samarijankom na zdencu. Susret prepun simbolike. Odvija se točno u podne na zdencu, kad je sunce najjače, a pogled u zdenac  života najbistriji (ovdje se može pročitati ulomak iz Iv 4,13- 4,28 i kroz razgovor sa sudionicima proanalizirati). Kroz razgovor Isus Samarijanki otkriva njeno dostojanstvo. Ona je povjerovavši iskreno, požurila to priopćiti drugima, a u njezinu postupku naziru se svojstva ženskog poslanja.
 

ZAKLJUČAK

Majčinstvo je danas češće kažnjavano, nego nagrađivano, unatoč činjenici što čovječanstvo duguje svoj opstanak upravo ovom daru. Mnogo se toga mora još poduzeti da se zaustavi diskriminacija onih koje su izabrale biti žene i majke. Potrebno je što skorije doseći jednakost u smislu: jednake plaće za jednak rad, zaštitu za majke koje rade, jednakost u poslovnom unaprjeđivanju, jednakost supružnika kad je riječ o obiteljskim pravima. Riječ je kako o pravdi tako i o potrebi – kaže Papa -  jer će uloga žene u rješavanju problema koje nam budućnost nosi, poput: slobodnog vremena, selidbe, socijalnih usluga, eutanazije, zdravstvene skrbi itd., biti sve značajnija. One su te koje pomažu stvaranje civilizacije ljubavi, nasuprot ovom nehumanom svijetu brzog tehnološkog razvitka, u kojem se vrednuje samo produktivnost.

Pred ženom su danas brojni izazovi drugačiji od onih s kojima su se žene susretale kroz povijest, no jedno je ostalo zajedničko – još uvijek se moraju dokazivati u muškom svijetu. Nažalost u pokušaju dokazivanja često biraju krive načine. Jedini ispravni put dokazivanja jest vršenje njenog poslanja i življenje u svjetlu Kristove riječi. Posao koji je pred njom nije lagan, ali je vrijedan svakog napora. Zapravo “svijetu još nikad nisu bila potrebnija sva ona svojstva koja najbolje razumiju žene, a koja mogu razviti samo ako nastoje slijediti Isusovo čovještvo”.

ZADATAK/AKTUALIZACIJA:

  • Koja su to svojstva koje žene mogu razviti sljedeći Isusovo čovještvo?
  • Što bi naveli kao posebno težak izazov za ženu danas i kako na njega odgovoriti?
  • Na koji način zaustaviti diskriminaciju onih koje su izabrale biti “samo” supruge i majke?


Literatura:

  • IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo o dostojanstvu i pozivu žene prigodom marijanske godine “Mulieris dignitatem”, dokumenti 91,  Kršćanska sadašnjost, II. izd., Zagreb 2003.
  • IVAN PAVAO II., Pismo ženama (1995.), u: IKA od 13. srpnja 1995., br. 28, str. 13 – 18.
  • DUGANDŽIĆ, Ivan, Žena u Bibliji, u: Svesci  XXXVI ( 1994 ), 82-84, str. 31-37.
  • SZENTMÁRTONI, Mihály, Psihologija žene. Tragom krize identiteta žene, u: OŽ XLV (1990), str. 467- 479.
  • VIDOVIĆ, Martin, Široki prostori djelovanja žene u Crkvi. Papina kateheza na tjednom susretu s hodočasnicima, u: GK XXXIII (1994) 30 (1050), str. 3.

Priredile: Ivana Grabić i Josipa Stipica


© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija