5. Poslanje žene u braku i obitelji

CILJEVI:

  • prepoznati ulogu i poslanje majke u svakodnevnom životu;
  • posvijestiti njezinu nezamjenjivu ulogu u odgoju djece;
  • potaknuti žene/majke za zdraviju komunikaciju sa suprugom i djecom kroz blagoslov i molitve za njih;
  • potaknuti žene/supruge da u svojoj neplodnosti vide priliku za ostvarenje kroz kršćansko služenje te tako iskuse duhovno roditeljstvo.


MOLITVA:

Sveta Marijo, ženo svagdašnjice, pomozi nam shvatiti kako najplodnije teološko poglavlje nije ono koje te stavlja usred Biblije ili patristike, duhovnosti ili liturgije, dogmi ili umjetnosti, nego ono koje te smješta unutar nazaretske kućice, gdje si između lonaca i tkalačkog stana, usred suza i molitava, klobuka vune i biblijskih svitaka, svom snagom svoje prirodne ženskosti u svemu iskusila radosti bez zlobe, gorčine bez očaja, rastanak bez povratka. Oslobodi nas od želje da opjevamo velika djela i nauči nas kako svagdanji život sliči radilištu na kojem se gradi povijest spasenja. Popusti priveze na jedrima naših strahova da možemo, kao i ti, prepuštajući se Božjoj volji, osjetiti sreću u pogibeljnim vremenima i sporom umiranju dana. Opet dođi i obazrivo hodi s nama, o izvanredni stvore, zaljubljen u normalnost; ti koja si, prije no što si okrunjena za Nebesku Kraljicu, gutala prašinu naše siromašne zemlje.
Antonio Bello: Marija, žena naših dana            


MOTIVACIJA:

Jedna mama je napisala: „Često mi se učini da svakodnevni poslovi kao što je pranje suđa, spremanje robe, kreveta, brisanje prašine … toliko uloženog truda … i izgleda kao dvorac od karata koji navečer srušimo i ujutro opet iznova gradimo. U čemu je to poziv majke? Je li odgoj uzvišen poziv? Djeci dati temelje, a tako malo vremena ostaje za to uz ovakve „banalne“  poslove“.

Zar se često i mi ne zapitamo sličnim riječima u čemu je to moj poziv? Koliko vremena „potrošim“ na kućanske poslove, a toliko važnijih stvari bih mogla napraviti? Nešto korisno pročitati, otići na duhovnu obnovu, posjetiti bolesnike… Sve je ovo dobro i povremeno potrebno. No mi kao da zaboravljamo da upravo ono što svakodnevno činimo za svoju obitelj, da je to najjači odgoj i najbolji izričaj nesebične ljubavi i darivanja.

  • Komentirajte frustracije ove mame i pokušajte reći zašto se tako osjeća? Kako bi joj pomogli riješiti problem?
  • Osjećate li i vi ponekad ovako zato što se posao u kuću podrazumijeva kao nešto normalno, a tako malo se cijeni?


UVOD/NAJAVA TEME:

Žena i njeno poslanje u obitelji, da bude majka i supruga danas je posebno aktualna tema. Već je papa Ivan XXIII. označio ulazak žene na društvenu scenu oznakom naše civilizacije. Osim njezina „proboja iz kuće“ u sve sfere društva, uključujući politiku, u mnoštvu podjela, obveza i zadaća, izgleda prema statistikama (55% misli da žena treba za svoje ispunjenje imati djecu), ugrožava se njena uloga i poslanje majčinstva tj. i odgojiteljski vidik. (Pero Aračić i Krunoslav Nikodem, Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu). Papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Mulieris dignitatem u iznošenju ženidbenog poziva na materinstvo upozorava upravo na tu činjenicu. Ne radi se o pokušaju vraćanja žene u „kuću“ već je riječ o traženju puta uspostave takve harmoničnosti da se u ženinu bračnom, obiteljskom i društvenom životu ne ugrozi pravo roditeljice i odgojiteljice.


OBRADA TEME:

Biti supruga i majka: davati i primati ljubav

Bezbroj knjiga i članaka je napisano o tome što je i kakva bi trebala biti supruga i majka. Ali ni jedna knjiga, ni jedno istraživanje ne može dati jedinstven ili konačan odgovor, jer svaka osoba je jedinstvena i neponovljiva. I kao što do kraja ne možemo izreći što je ljubav – jer ona se živi, tako ne možemo riječima iskazati ljepotu, veličinu i blagoslov majke. Ipak, svi iz svog osobnog iskustva znamo da je majka biće koja svoje ispunjenje živi u velikodušnom darivanju za druge. No, to ne dolazi odjednom. To se uči. Svaka djevojka za vrijeme zaručništva sanja o tome kako će biti voljena, kako će se netko brinuti za nju, podržaviti je i činiti je sretnom. I nije ni svjesna da je cijelo vrijeme usmjerena na sebe, da njoj bude lijepo i dobro. Ne primjećuje tu sebičnu ljubav. Živeći zajedno, vrlo brzo uvidimo da ljubav nije sentimentalnost i emocije, romantika i zaljubljenost, već je to opredjeljenje i poslanje koje mi je darovano, a ja sam ga u sakramentu ženidbe dragovoljno prihvatila i pred Bogom i ljudima obećala: „u dobru i zlu“, kad je lijepo i kad se nadviju tamni oblaci sumnje, nerazumijevanja, nezadovoljstva održati zadanu riječ i izići iz takvog stanja još jači. U čemu se vidi darivanje ljubavi? Najprije u darivanju same sebe. Kome? Prvenstveno svom suprugu i djeci, široj obitelji i zajednici. Kako? Darujući svoje vrijeme, sposobnosti, svoju nazočnost, potporu i strpljivost, biti tu kad je slavlje života, ali i kada sam rame za plakanje, razumjeti, tješiti i hrabriti, razgovarati i poučavati, voditi k izvoru koji mi daje snagu da mogu sve izdržati, voditi svoju obitelj Bogu, naučiti ih moliti i stalno se za njih moliti…Ili jednostavno rečeno: sve što radim, raditi iz ljubavi i biti svjesna da tako služim Gospodinu.

„Ljubav čini da se čovjek ostvaruje iskrenim sebedarjem: ljubiti  znači davati i primati ono što se ne može ni kupiti ni prodati nego samo slobodno uzajamno podariti. Darivanje osobe po svojoj naravi ište biti trajno i neopozivo.“(Pisma obiteljima pape Ivana Pavla II)
Poznata je i činjenica da se ljubav „umnaža dijeljenjem“ i svako darivanje je ujedno i obogaćenje samog darovatelja. Ljubeći učimo ljubiti.

Za razgovor:

  • U kojoj mjeri uspijevam nazočiti u obitelji kao supruga i majka i što me priječi u tome?
  • Je li moguće danas, kada se uloga žene, majke, tako promijenjena, gotovo obezvrijeđena, živjeti istinsko sebedarje i ostvariti ispunjen život? Kako?
  • Bog nas je stvorio kao muško i žensko. S razlogom! Što to posebno žena daje svijetu?
  • Kako sačuvati to „žensko“ u ženi?
  • U Hvalospjevu ljubavi iznesene su karakteristike prave ljubavi. Koje od njih se mogu primijeniti na majku?


Majčinstvo jamac budućnosti

Biti majka, roditeljica, darovateljica života, kojeg li divnog Božjeg plana od početka svijeta. Kada žena shvati koliku ljubav joj Bog iskazuje ona mora osjećati zahvalnost i divljenje. „Plodite se i množite…“ i stvorite raj ovdje na zemlji. Uvijek i do kraja poslušna Božjoj volji kao Marija, koja je uzor majčinstva, reći „neka mi bude po Tvojoj Riječi“ i radosno se otvoriti daru života. Znamo kolike je prepreke i nejasnoće imala Marija kada je pozitivno odgovorila na anđelov poziv. To je put majčinstva –  predanje iz čiste ljubavi i potpuno pouzdanje u Boga. Biti majka znači biti „kuća sazidana na čvrstoj stijeni“, na Kristu i kao i on za svoju obitelj „dati svoj život“ , izgarati u ljubavi. Biti majka znači oduprijeti se današnjem mentalitetu udobnosti, sebeljublja, materijalizma i karijere koja je dovela do urušavanja obitelji i vrijednosti majčinstva. Biti svjesna da je ona darovateljica i prenositeljica života koja osigurava opstanak obitelji i naroda. Ako budemo imali svetih očeva i majki koji se neće bojati života, onda nas ne treba biti strah za budućnost našeg naroda. Ali, nije dovoljno samo roditi dijete, već je potrebno neprestano bdjeti nad njim i odgojiti ga da postane osoba koja će odgovorno živjeti darovani joj život. A to znači i usvajanje određenih životnih vrijednosti. 

Majka i prije rođenja djeteta oblikuje njegovu ljudskost. Devet mjeseci ona nosi dijete pod svojim srcem i radosnim prihvaćanjem nove uloge kod djeteta razvija osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i ljubavi. Kad se dijete rodi majka, uz svog supruga, kreće u najzahtjevniji posao koji život stavlja pred nju, odgojiti čovjeka. Nema gotovog recepta koji bi nam u tome pomogao. I ne primjenjujemo iste odgojne metode na svako dijete .Zbog toga je potrebno puno umješnosti i ljubavi da prepoznamo i poštujemo potrebe i različitosti djece, a da uspijemo prenijeti životne vrijednosti na njih. Što bi ih trebali naučiti? Što im darovati za dobar život? „Dajmo im čvrste korijene i velika krila.“ Korijene - obitelj, domovina i Bog - temelji bez kojih će se u životu osjećati izgubljeno i nesigurno. Neka to budu životni sokovi koji će ih hraniti i osmišljavati njihovo postojanje. No, potrebno je ostaviti i dovoljno slobode u kojoj će sami „raširiti krila“ pronalazeći nove načine i mogućnosti, ne priječiti im let zbog prevelike brige ili bolesne navezanosti na dijete. Pustiti ih da preuzimaju odgovornosti za svoj život u svoje ruke.

Za razgovor:

  • Koje osobine treba imati majka da bi bila uzor za nasljedovanje?
  • Kako u vremenu izokrenutih vrijednosti usaditi istinske vrijednosti života? Koje su to vrijednosti?
  • Koliko umor i iscrpljenost profesionalnim obavezama žene utječe na strpljivost kod kuće? Što učiniti?
  • Kako postići da djeca iskreno razgovaraju o svemu, a ne da traže rješenja izvan obitelji?
  • Zašto djeca lažu? Koliko smo mi krivi zbog toga?
     

Odnos supružnika tijekom trudnoće i nakon rođenja djeteta

Otac i majka zajedno donose dijete na svijet. Zajedno iščekuju, zajedno se pripremaju i strahuju, zajedno planiraju i puno razgovaraju. Ipak, nitko do kraja ne može ući u posebnost odnosa majke i djeteta u vrijeme trudnoće. Također i emotivno stanje žene je drugačije. Zato se i zove „drugo stanje“. Žena je osjetljivija, brzo mijenja raspoloženja, brže se umara, mora smanjiti fizičke aktivnosti. Često je „u svom svijetu“. Zbog toga se otac može osjetiti zapostavljen, isključen. Trenuci uzajamne nježnosti, pomaganje u kućanskim poslovima, zajednička kupovina potrepština za dijete, razgovor o strahovima i očekivanjima načini su na koje suprug mora biti uključen u život u tako posebnom vremenu. I kada se dijete rodi majka mu posvećuje svu svoju pažnju i sve svoje vrijeme. Nedopustiva pogreška bi bila da se isključi otac. Otac treba biti uz svoju suprugu i dijete i fizički i duhovno, kao podrška i oslonac, onaj koji će dijeliti i radosti i strahove. Roditelji, koliko god svu pažnju posvećivali djetetu, moraju ostaviti trenutke samo za sebe. Zajednički odlazak na kavu, izlazak u šetnju, trenuci iskrenog razgovora, zajedničkog planiranja neophodni su za skladno funkcioniranje u braku.

Za razgovor:

  • Što mislite o tome da suprug nazoči porođaju? Koja su pozitivna iskustva?
  • Koja je uloga baka i djedova u pomaganju obitelji?


Majka i dijete: radosti i strahovi

Majčinstvo je istovremeno i zahtjevan i predivan zadatak. Briga za djecu osjećaj je zajednički svim roditeljima. Svoj uzrok ima u osjećaju straha od budućnosti. Osjećaj zabrinutosti majke za svoje dijete često je popraćen s tisuću i jednim „što da se nešto dogodi?“ Svakodnevna konzumacija sadržaja crnih kronika u roditeljima još dublje pothranjuje osjećaj tjeskobe i straha za vlastitu djecu. Često zbog prevelike želje da zaštite dijete nenamjerno kod njega izazivaju anksioznost i nesigurnost. Postoje mnoge opasnosti s kojima se djeca mogu susresti kroz odrastanje kao što su droga, alkohol, nasilje u školama… Stoga roditelji mogu pomisliti da potpuno opravdano štite svoju djecu. No, pretjerani strahovi vode roditelje ka sputavanju djeteta šaljući im poruku kako se ona sama ne mogu nositi sa životnim izazovima. Prezaštićenost, kojoj su mnoge majke sklone čini djecu uplašenom i manje snalažljivom u raznim životnim situacijama. Dobra majka poučava i postavlja pravila uz stalnu potporu i emocionalnu toplinu. Vrijeme koje provede u radosti, igri i učenju sa svojim djetetom ostavit će čvrste temelje njegova životnog puta. Majka u Bogu treba pronalaziti izvor svoje snage, povjeravajući mu strahove i brige oko podizanja djece. Papa Franjo se u apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia, 171 (2016.) obratio svim trudnicama: „ Ostani radosna, neka ti ništa ne pokvari nutarnju sreću koju nosi majčinstvo. Tvoje dijete zaslužuje svoju radost. Ne dopusti da strahovi, brige i komentari drugih ili problemi uguše sreću što si Božje oružje kojim na svijet dolazi život. Pripravi se za rođenje svoga djeteta, ali ne opsesivno i pridruži se Mariji koja pjeva radosnu pjesmu: „ Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mom Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje“ ( Lk,1,46-48). Živi ovo radosno ushićenje usred svih briga i moli Gospodina neka očuva tvoju sreću, kako bi je mogla prenijeti na svoje dijete.“

Za razgovor:

  • Poziv biti majka u svagdašnjici je težak, ali donosi i mnoge radosti. Koje su to radosti, a koji strahovi?
  • Što za vas znači pretjerana kontrola nad djecom? Na koji način uspostaviti mudru ravnotežu između potrebne kontrole i razvijanja njihove slobode i odgovornosti?
  • Koje su to osobine moje majke koje su me najviše smetale u mom sazrijevanju? Koja su me njena uvjerenja oblikovala, jačala te ih još danas primjenjujem u životu?


Ostvarenje žene i supruge bez djece

Osjećaj tuge i jada zbog nemogućnosti začeća i rađanja djeteta kod žena današnjeg doba nisu bitno drugačiji nego što su to bili u ranijim vremenima. Sveto pismo, a posebno Stari zavjet na puno mjesta govori o patnjama neplodnih osoba i njihovom teškom položaju u društvenom okruženju. Kad Stari zavjet govori o problemu neplodnosti Sare, Rebeki i Rahele, onda nije riječ o pojedinačnim sudbinama. Riječ je o ključnim ženama na početku izraelske povijesti, o pramajkama izabranog naroda. Ana, Samuelova majka, plače, potištena je i očajna, ne jede (usp. 1 Sam 1.6). Ona se u svojoj nevolji obraća Jahvi za pomoć, obećavajući ako bude uslišena da će njezin sin cijelog života služiti Bogu. U Novom zavjetu nalazimo puno manje interesa za pitanje biološke neplodnosti: Zaharija i Elizabeta, nemaju djece, Zaharija moli za potomstvo.

U pobudnici Familiaris consortio – Obiteljska zajednica, Ivan Pavao II. kaže da se plodnost bračne ljubavi ne može reducirati samo na rađanje djece. Bračna neplodnost ne smije biti zapreka da se bračni drugovi ne pokažu plodnima na drugim područjima. Umjesto rađanja i odgoja djece svoj  život posvećuju ostvarenju nekih velikih zadaća na dobrobit čovjeka i čovječanstva.

Donum vitae, II. 8 str 44. ističe mogućnost duhovne i socijalne plodnosti: „Supružnici koji se nađu u tom tužnom položaju pozvani su u njemu otkriti priliku za naročito sudjelovanje u križu Gospodnjem, tom vrelu duhovne plodnosti. “Ovaj dokument naglašava da neplodni parovi ne smiju zaboraviti da i onda kad rađanje nije moguće, bračni život ne gubi svoju vrijednost. Neplodnost im može biti prilika da se uključe u razne oblike odgojnog djelovanja, pomaganje drugih obitelji, siromašnih ili usvajanje djece.

„Bračni život ženidbenih drugova, kojima Bog nije udijelio imati djece, bez obzira na to može u ljudskom i kršćanskom pogledu biti sasvim osmišljen. Nova ženidba može odsijavati plodnošću ljubavi, prihvaćanja drugih i žrtve.“ (KKC) Bog ih poziva da svoj život pretvore u velikodušno kršćansko služenje, drugačiji apostolat od roditeljskog. Ako se velikodušno predaju drugima ne misleći na sebe, bit će čudesno plodni i iskusit će duhovno roditeljstvo koje će ispuniti njihove duše istinskim mirom.

Za razgovor:

  • Kako može biti osmišljen bračni život parova kojima Bog nije udijelio imati djecu?
  • Poteškoće i blagoslov kod usvajanja?
  • Smanjuje li se bračna ljubav muža i žene uslijed neplodnosti?
  • Koliko bi takvima moglo pomoći savjetovanje stručnih osoba (svećenika, psihologa ili bračnog para  istog iskustva)?


AKTUALIZACIJA/ZADAĆE:

U našim župnim zajednicama sve je manje rada s obiteljima. Što bi konkretno mogli učiniti da se takvo stanje promijeni? Možemo li ponuditi neke konkretne modele okupljanja obitelji, ali posebno i majki koje bi kroz specifične radionice ili kreativne aktivnosti pronašle trenutke odmora za sebe? Uključivanje u neke udruge ili pokrete, godišnje duhovne vježbe, svakodnevna molitva u obitelji, dobra knjiga… svakako će pomoći u još jačem otkrivanju i življenju svog poslanja.

Kaže se da majka „drži tri ugla kuće“. Kako pokazati da to nije samo teret, već je to ispunjenje u požrtvovnoj ljubavi od koje se svi obogaćuju? Čime vratiti dostojanstvo majci koje je danas u dobroj mjeri ugroženo?



Literatura:

  • Ivan Pavao II., Donum Vitae (Dar života). Naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 88, Zagreb, 2012.
  • Franjo, Amoris laetitia (Radost ljubavi). Postsinodalna apostolska pobudnica o ljubavi u obitelji, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 171, Zagreb, 2016.
  • Ivan Pavao II., Familiaris consortio (Obiteljska zajednica). Apostolska pobudnica o zadaćama krš-ćanske obitelji u suvremenom svijetu, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 64, Zagreb, 1981.
  • Ivan Pavao II., Pismo obiteljima, IKA, Dokumenti 1, Zagreb, 1994.
  • Katekizam Katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994.
  • Ančić, Miljenko, Bračna nerodnost i njene mogućnosti, Đakovo. 1988.
  • Aračić, Pero i Nikodem, Krunoslav, Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu, Đakovo, 1989.
  • Bello, Antonio, Marija, žena naših dana, Knjižnica „Marije“ – knjiga 33, Split, 1994.
  • Pierlot, Holly, Tajna uspješnog majčinstva, Verbum,  2011.
  • Ponsard, Christine, Vjera u obitelji, Verbum, 2006.
  • Tournier, Paul, Poslanje žene, Zagreb, 1991.

Priredile: Dijana Ćubelić i Miranda Banovac


© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija