7. Doprinos žene Crkvi i društvu

CILJEVI:

  • posvijestiti dostojanstvo i ulogu žene u Crkvi i u društvu;
  • poticati na odgovornost prema vlastitom životu i davanju pozitivnog primjera;
  • nastojati uvijek u Blaženoj Djevici Mariji tražiti uzor, model i pomoć.


MOLITVA:

Bože ljubavi i dobrote, u svojim molitvama prikazujemo ti sve one koji u svome bračnom životu nose teški križ nerazumijevanja, prijevare, zlostavljanja, gorčine, boli i trpljenja, ostajući uvijek vjerni svome bračnom zavjetu. Neka u tvome križu nađu svoju utjehu, a u tvome uskrsnuću svoju nagradu. Neprestano ih krijepi snagom svoje milosti, i svojom riječi utjehe. Neka se uzdaju u plodove svojih molitava, vjerujući u bolje sutra koje im ti obećavaš. Amen.

Slava Ocu...           


MOTIVACIJA:

Majke za majke

Molimo te, Gospodine, za majke u našoj domovini i za majke cijeloga svijeta, da mognemo razumjeti Božju ljubav koju nam je On u srce usadio, da učinimo svoje obitelji novim Nazaretom, kamo Isus može doći i ostati s nama.

Mi, koje smo majke obitelji, molimo Mariju da nam daruje svoje srce, tako lijepo, tako sveto, tako puno ljubavi, da i same mognemo ljubiti svoju djecu kao što je ona ljubila Isusa. Kao što je Marija uzrok naše radosti, radosti našeg života daj da i mi tako sve više postanemo radost svoje djece. Iz naših ruku djeca idu u svijet. Mi majke moramo biti anđeli ljubavi. „Nemoguće je da majka zaboravi svoje dijete.“ Budimo s Gospom da uvijek u molitvi pratimo svoju djecu kako bi bila naš ponos i radost. Amen. (Sv. Majka Terezija)


MOTIVACIJA:

(Iz Pisma Ivana Pavla II. ženama)

Hvala tebi, ženo-majko, koja si krilo ljudskog bića u radosti i muci toga jedinstvenog iskustva, po kojemu si Božji osmijeh djetetu koje dolazi na svijet, vodilja njegovih prvih koraka, podrška njegovu rastu, uporišna točka na životnom putu.

Hvala tebi, ženo-suprugo, koja neopozivo združuješ svoju sudbinu sa sudbinom muškarca u odnosu uzajamnog darivanja, u službi zajedništva i života.

Hvala tebi, ženo-kćeri i ženo-sestro, koja obiteljskoj jezgri i cjelokupnom društvenom životu daruješ bogatstva svoje senzibilnosti, intuicije, velikodušnosti i ustrajnosti.

Hvala tebi, ženo-radnice, zaposlenoj u svim područjima društvenog života… za doprinos neophodan u razvoju kulture sposobne spojiti razum i osjećaje…

Hvala tebi, posvećena ženo, koja se po uzoru na najveću među ženama, Majku Krista, poslušno i vjerno otvaraš Božjoj ljubavi, pomažući Crkvu i cijelo čovječanstvo….

Hvala tebi, ženo, zbog same činjenice što si žena! S percepcijom svojstvenom tvojoj ženstvenosti, ti obogaćuješ razumijevanje svijeta i doprinosiš punoj istini ljudskih odnosa.


Za razgovor:

  • Koje ženske osobine ističe papa Ivan Pavao II. kao bogatstvo cjelokupnom društvenom životu?
  • Što mislite zašto Papa upućuje ove riječi ženama? Što želi poručiti?
  • Daje li se u društvu (pa i u Crkvi) dovoljno priznanje ženama i njihovom cjelokupnom doprinosu? Imaju li i same žene svoju odgovornost (ili krivnju ) u tome?


UVOD/NAJAVA TEME:

Papa Ivan Pavao II. svojim originalnim idejama u apostolskom pismu Mulieris dignitatem (1989.) i dokumentu Pismo pape Ivana Pavla II. ženama (1995.) donosi u duhu Drugoga vatikanskog koncila promišljanje uloge i zasluge žene za čovječanstvo.

Papa smatra da današnjem čovječanstvu nedostaje osjećaj za čovjeka, osjećaj za osobu. Stoga apelira upravo na ženu da se ne udalji od svoje “ženske naravi”, zato “jer je našem dobu možda kao ni jednom drugom razdoblju povijesti potrebna ona ‘umnost’ žene koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi.”

Papa govori ženi kao ženi. Obraća se svim ženama i svakoj pojedinoj, ženi kao osobi, neovisno o dobi, obrazovanju ili bračnom stanju, u uvjerenju da u trećem tisućljeću upravo ženi pripada veoma važna uloga.

Žena je pozvana svojom ženstvenošću oplemenjivati svijet, pozvana je realizirati i otkriti svoju humanost koja pripada bogatstvu njezine ženske osobnosti. Žena prema Papi ima bitnu značajku, a to je: “biti za čovjeka”. Žena je prva u borbi za čovjeka i to svakog čovjeka.

Za razgovor:

  • Cijeni li se danas uloga žene u društvu i u Crkvi?
  • Koje ženske „uloge“ su danas više na cijeni?
  • Kakve žene svijet danas treba?

 

OBRADA TEME:

Ženske vrjednote i pasivne krjeposti (strpljivost, poštovanje, poslušnost)

Čovjek je osoba: jednako to vrijedi za muškarca kao i za ženu; oboje su stvoreni na sliku i priliku osobnog Boga. Žena je drukčija osoba iste ljudske naravi. Osobne mogućnosti ženskog bića nisu skromnije od mogućnosti muškog bića; one su samo drukčije.

Žene su sposobnije izraziti svoje misli i osjećaje, kao i s većom lakoćom uroniti u tuđe. Bog je obdario žene ovim darovima, omogućujući im da prihvaćaju druge u ljubavi. To ih čini sposobnima istaknuti se u mnogim zadaćama gdje jesu i trebaju biti blize i bliske drugima, posebice u majčinstvu.

Tko će se sjetiti datuma godišnjice braka (rođendana, obljetnica) koje bi valjalo proslaviti? Žene više nego muškarci. I događa se da se na godišnjicu vjenčanja supruga cijeli dan pita hoće li se suprug toga sjetiti. Sve će biti u redu ako se on vrati s nekim cvijetom ili kojim prikladnim darom. Ali to se uvijek ne dogodi. Ona se doduše cijeli dan urazumljivala i sebi govorila da je suprug voli i da njegovu ljubav ne smije mjeriti takvim detaljima, da on mora misliti na mnoge druge stvari, ali je ipak razočarana. Žene se takvih godišnjica bolje sjećaju jer su pažljive prema osobi.
 
Od početka stvaranja otvorenost žene prema drugima pokazivala se kao bitan element i dar, kao njezina narav. Ženama otvorenost i primanje ide lakše, pa možda ovo objašnjava zašto je u crkvi uvijek više žena nego muškaraca. Uzor nam je u otvorenosti Božjem djelovanju Blažena Djevica marija, čije je „da“ Božjoj volji nama donijelo spasenje. Marija je bila poslušna i strpljiva. Marija zna slušati Boga. To nije površno slušanje, već je slušanje koje se sastoji od pozornosti, prihvaćanja, raspoloživosti prema Bogu. To nije onaj rastreseni način na koji katkad stojimo pred Bogom ili drugima: slušamo riječi, ali ne slušamo zbiljski. Marija osluškuje i događaje svoga života. Pozorna je na konkretnu stvarnost i ne zaustavlja se na površnosti, već ide u dubinu da dokuči njihov smisao.

Taj primjer vrijedi i za nas, u našem životu: pozorno slušati Boga koji nam govori i osluškivati svakodnevnu stvarnost, biti pozorni na osobe i događaje jer je Gospodin na vratima našeg života i kuca na razne načine, stavlja znakove na našem putu. Na nama je da ih vidimo. Marijina poniznost, ljupkost, majčinska ljubav, vjernost, nježnost, snaga, postojanost i žrtva doprinose njenoj slavi i pozivaju nas na nasljedovanje.

Vjera traži strpljivost. Poniznost nam pomaže da budemo strpljivi prema nedostatcima onih koji su uz nas, ali i prema osobnim nedostatcima. Naša strpljivost prije svega se ogleda i mjeri u teškoćama i patnjama “kada nije onako kako je meni po volji“, kada oni koji bi nam morali udovoljiti rade protivno. Marija nam svima pokazuje put – Isusa, jer On je Put, Istina i Život. Ako budemo nastojali vidjeti druge onako kako ih vidi Gospodin, bit će nam lako prihvatiti ih kao što ih on prihvaća. Onda ćemo i mi biti poput Marije, Žene i Majke.

Za razmišljanje i razgovor:

  • Jesam li ponosna što sam žena? Osjećam li se kao „divno Božje stvorenje“?
  • Kako se ostvarujem kao žena, u kojim ulogama?
  • Slušam li Boga koji mi govori u molitvi, na svetoj misi u čitanju Biblije…?
  • Osluškujem li Boga i prepoznajem li Ga u događajima oko sebe (u obitelji, na poslu, u kućanskim poslovima, na ulici…)? Kako?
  • Na koji način pokazujem svoju blizinu i brigu drugima? Gledam li bližnje „očima srca“?
  • Kako mogu biti još bolja žena (supruga, majka, sestra, kćer, redovnica, baka…)?
  • Je li žena doista „prepoznatljiva“ u svojoj ženstvenosti danas?
  • Ponašaju li se žene danas „kao muškarci“? Kako?


Uloga majke u odgoju i odrastanju djeteta

Očeva i majčina funkcija nisu uzajamno zamjenjive. Otac nije majka, ni u kojem trenutku ne smije biti shvaćen kao dodatna ili pomoćna majka“. Isto tako majka nije otac, te najbolja od svih majki nikad neće moći zamijeniti oca koji nedostaje.

Majčin odnos prema djeci i u doba njihova djetinjstva manje je autoritativan nego očev, ali je zato intimniji. Majka je intimnija s djecom i ulijeva im poštovanje svojom dobrotom i ljubavi. Kod oca, djeca moraju pročitati njegovu dobrotu i ljubav prema njima više iz njegovih očiju i njegovih postupaka. Kod majke je to uvijek neposredno doživljavanje, evidencija. Majka to ne krije. Ona se tome predaje bez suzdržanosti: afektivno i instinktivno. Dijete od nje samo dobiva. Ona ga hrani, odijeva, pere, liječi, ona ga štiti, podnosi. Nje se ne treba bojati ni kad nešto pogriješi. Odmah mu oprašta i odmah se udobrovoljuje. Svojim primjerom moralno ga odgaja. Jednostavno ga povlači za sobom: dijete se s njom životno identificira. Njezina dobrota olakšava mu i zaslađuje život. Zato mu mati instinktivno imponira: dijete joj se samo od sebe otvara i predaje. Ona mu postaje neposredna učiteljica, odgajateljica, ideal. I što dijete biva starije, to mu se više otvaraju oči i za žrtve kojima mati plaća svoju ljubav prema njemu. A to povjerenje u majku s godinama samo poraste. I ako se dijete u pubertetu, u svojoj želji da se iživi i da uzme što više od života, zna otimati od majke i počne ići za svojim vršnjacima i za svojim mladenačkim instinktima, pa u majci, osobito kći, gleda više stražaricu nego majku, nikada to dugo ne traje. Čim mladić ili djevojka dozriju, vraća se njihovo povjerenje u majku: opet su ovisni o njoj, opet joj se približuju, vjeruju opet njezinom iskustvu i njezinoj ljubavi. Majka im postaje najbolja savjetnica i najbolja saveznica. I kad više ne žive s njom dolaze joj redovito u pohode, nastoje joj olakšati i uljepšati život. Ne kidaju tako lako vezu s njom.

Sinovi i kćeri vole majku, jer instinktivno i iskustveno osjećaju da i ona njih voli. Da ih voli čistom i velikom, potpuno nesebičnom ljubavlju, spremnom i na najveće žrtve. Da ih voli više nego samu sebe. Vide u tom misterij i čudo majčinstva. A pogotovo ako još u majci gledaju biće plemenito i na svim drugim područjima. Osobu koja je i prema drugima dobra, pravedna, blaga i milosrdna. Osobu bez zlobe, bez oholosti i velikih osobnih zahtjeva. Osobu koja je sposobna i koja moli. Kao magnet privlači tada majka svoje dijete, svega ga osvaja. Ono će majci vjerovati dok živi. Ona mu je moralni uzor i ideal. Vrši na njega tih, blag i neprimjetan, ali moćan i stalan utjecaj. Sugestivno na njega djeluje i vodi ga kroz život. Najbolja potvrda tome je od tolikih mislilaca uočena i bezbroj puta isticana činjenica da su uistinu veliki i plemeniti ljudi gotovo uvijek imali dobre majke.

Autoritet majčinstva i snaga majčinstva obvezuju ženu. Ona je odgovoran subjekt u moralnoj sferi života. Ako je žena od Boga u ruke dobila toliki moralni kapital, onda ga je dužna i koristiti.  

Kada je raspeti Isus trpio, mogao je osjetiti podno križa utješnu prisutnost Majke i prijatelja. U tom ključnom trenutku, prije nego će dovršiti djelo koje mu je Otac povjerio, rekao je Mariji: Majko, evo ti sina. A zatim reče ljubljenom učeniku: Evo ti majke (Iv 19, 26-27). Isus nam je ostavio svoju majku da bude našom majkom. Tek nakon što je to učinio, Isus je mogao osjetiti da je sve dovršeno (Iv 19,28). Podno križa Krist nas vodi Mariji. Vodi nas k njoj jer želi da na svom životnom putu imamo majku…

Ne zaboravimo da su naša djeca i Marijina djeca. Ona s nama dijeli našu majčinsku odgovornost. S nama ona nosi trpljenja i poteškoće naše djece. S nama, čak i više od nas, ona želi njihovu sreću. Oslonimo se na nju, Majku svih majki.

Za razgovor:

  • Kakve majke svijet danas treba?
  • Jesu li majke danas „razapete“ između obveza na poslu i obiteljskih obveza? Na koji način društvo (i Crkva) mogu pomoći ženi u usklađivanju tih dviju uloga?
  • Koje ženine osobine su najpotrebnije za dobar odgoj djece?
  • Postoje li „loše majke“? Kakve su to žene?
  • Na koje načine žene danas rade protiv sebe i „ubijaju majčinstvo?
  • U čemu nam Majka Marija može biti uzor?
  • Koliko je važna molitva u životu žene – majke,  odgajateljice?


Žena i slobodno vrijeme, kućne obveze i rad

Treća Božja zapovijed nas poziva na kvalitetno korištenje vremena posvećenog Bogu, sebi i našim bližnjima. Ona nam jasno kaže da ljudi imaju pravo na odmor, na opuštanje od radnih napetosti, na oslobađanje od tjeskobnih briga svakidašnjice. Papa Franjo naglašava: „Usporedo s kulturom rada potrebno je da čovjek ima i kulturu slobodnog vremena. Drugim riječima čovjek koji radi mora odvojiti vrijeme i za odmor, druženje s obitelji, uživanje, čitanje, slušanje glazbe, bavljenje športom..“ Kao primjer žene koja svoje slobodno vrijeme dijeli sa svojom djecom kreativnim slušanjem glazbe naveo je druženje s majkom:„ S mamom smo subotom u dva popodne slušali opere koje je prenosio Radio del Estado. Morali smo svi posjedati oko radija i ona bi nam objasnila o čemu se radi u operi koju ćemo slušati. Kad bi trebala početi neka važna arija, rekla bi nam: „Dobro slušajte sada će pjevati jednu jako lijepu pjesmu.“ To kako smo nas troje starije djece sjedili s mamom subotom u dva, uživali u umjetnosti, to je bila prava divota.“ 

U današnjem svijetu i vremenu pred žene se postavlja zadatak na koji način provesti vrijeme kada među obvezama svakodnevnog života pronađe dragocjeni trenutak za sebe samu ili svoje bližnje. To je polje života u kojem pronalazimo najviše zadovoljstva. Bilo da se bavimo hobijem ili sportom, čitamo ili radimo nešto drugo, slobodno vrijeme treba promatrati kao važan čimbenik u održavanju ravnoteže našeg života. 

Iz svega toga jasno proizlazi da življenje slobodnog vremena treba biti kreativno kao i rad koji on podržava, hrani i usavršava. Čak i više! Ako je rad obveza i dužnost, onda je slobodno vrijeme kao savršeni počinak umijeće, rezultat sklada između tijela, misli i duha.

Evanđelje pred nas stavlja dvije žene – sestre Martu i Mariju koje se razlikuju, ali i dopunjuju. (Lk 10, 38-42).

Marta je vrijedna žena koja ulaže puno snage, vremena i ljubavi u svakodnevnom obavljanju poslova i požrtvovnosti za svoje ukućane. Tu vidimo iznimnu kvalitetu koju i danas pronalazimo kod mnogih žena koje s ljubavlju kuhaju, čiste, odgajaju svoju djecu, trude se biti dobre supruge… I baš po tome čine plemenitijima i sebe i svoj brak i cijelu obitelj. Marta se također iznimno odlikovala gostoljubivošću i željom da ugodi onima koji joj dolaze u kuću. Poput nje i mnoge žene, kad im netko dolazi u goste, imaju grčevitu potrebu urediti kuću do blistavosti i pripremiti posebno ukusna jela, pokazujući na takav način koliko im je stalo do gosta, ali se pri tome fizički iscrpljuju i sve vrijeme troše na posluživanje, dok istovremeno nemaju vremena s gostom niti pravo porazgovarati.

Marija je žena koja je pronašla savršen počinak koji joj daje sklad misli i duha. Sjedi do Isusovih nogu i sluša, ne želi prekinuti savršeni mir. Ona je oslobodila vrijeme kako bi počinula kod Isusovih nogu. Pronašla je način kako svoje slobodno vrijeme iskoristiti za sebe da bi ga podijelila sa bližnjima.

Isus treba i Martu i Mariju, treba žene koje život ne pretvraju u rivalstvo s drugima, ni u kakvu grozničavu brigu kako ispasti pred drugima. Riječ je o ženama koje znaju osloboditi  vrijeme za sebe i druge te ga kvalitetno i kreativno iskoristiti.

Za razgovor:

  • Što znači slobodno vrijeme, a što znači oslobođeno vrijeme? 
  • Kako provodiš slobodno vrijeme?
  • Kako  provodiš oslobođeno vrijeme?
  • Koliko sam u životu Marta, a koliko sam Marija?
  • Mogu li u sebi povezati i Martu i Mariju?
  • Koji je moj moto vezeno za kućne poslove i rad?


Majka, sakramenti, molitva i prenošenje vjere

Za ljude ima mnogo skrivenih i nepoznatih stvari i tajni. Neke mogu razotkriti spretnošću, upornim razmišljanjem ili istraživanjem. Ali ima i „tajnovitih” stvarnosti za koje svi znaju i vide da su doista prisutne među ljudima i za njih važne, a svi su istodobno svjesni da ih nikada neće do dna ni razotkriti ni izreći, npr. dobrotu ili zloću srca, mržnju, ljubav, prijateljstvo i slično. To su „otajstvene” stvarnosti: živo prisutne, a neizrecive. Ljudi ih svim svojim bićem nose, a „izriču“ tek u nekim trenutcima: riječima, nekim činima, gestama ili znakovima – simbolima. Najveće „otajstvo“ među nama je majka.

Majke imaju jedinstvenu i ključnu ulogu u životima svoje djece. Majčinstvo nije tek neugodan i zamoran zadatak. Kao što majka nosi dijete tijekom trudnoće, i kao što hrani i brine se za dijete dok je ono još dojenče – jednako tako majke imaju stalnu ulogu u životima svoje djece. Ona živo prisutna, vidljivim djelima i gestama izriče nevidljivu bezuvjetnu majčinu ljubav. Nevidljiva, bezuvjetna ljubav koja ima izvorište u Bogu. Već na početku našeg života otac i majka nas daruju sakramentom krštenja. Sakramentom koji nas uvodi u novi život postajemo ne samo njihovo dijete već i Božje dijete i članovi Crkve, dobivamo posvetne milosti. Majčinska ljubav i briga promatra i prati te u važnim trenutcima djetetova života dariva i potiče vidljivim znakovima nevidljivu Božju ljubav kroz sakramente.

Savjet jedne majke kćeri nakon što je rodila prvo dijete bio je: „Znaš, dušo, dok su djeca mala govori djeci i savjetuj ih, a kada djeca odrastu govori Bogu.“ Što je to govor Bogu? Taj svakidašnji govor Bogu je majčina molitva. Kolika je snaga molitve? Kolike su samozatajne majke kroz povijest Crkve otvarale put i pratile svoju djecu do prijestolja svetosti. Najljepši primjer je majka našeg blaženika Alojzija Stepinca. „Majka Barbara željela je imati sina svećenika. To je njezina majčinska tajna, ali još više tajanstvenost Božjih nakana. Činjenica je da je ona od njegova rođenja do svoje smrti, punih pedeset godina, održavala post i nemrs svake srijede, petka i subote. Počela je dok sam bio još dijete, a s nakanom da budem svećenik. To je nastavila i kad sam postao svećenik, da budem dobar svećenik, i kad sam postao biskup, ona nastavlja svoj zavjet. A nikada ni jednom riječju nije mu otkrila svoj zavjet, da bi ga nagovarala da postane svećenikom.“

Majka je prvo ljudsko biće koje djetetu daruje ljubav. Prva iskustva ljubavi su najbitnija jer su sva ostala iskustva ljubavi samo raznovrsni, prošireni i usavršeni oblici već doživljene majčinske ljubavi. Od majke dijete uči biti otvoreno za drugog čovjeka, uči kako svoju osobu darivati drugome. Majka je prva katehistica svoje djece i bitna prenositeljica vjere.

Vjera nije znanje koje se da znanstveno dokazati, nego stvar srca. Ako mi nismo povezani s Bogom, ne možemo pomoći djeci da rastu u vjeri, kakve god bile naše kvalitete i kako god izvrsne bile naše odgojne metode. Ključan dio odgoja u vjeri jest živi primjer i svjedočanstvo majke (roditelja) koja moli sa svojom djecom, koja pridaje važnost položaju vjere u životu obitelji, koja djecu uči širiti drugima svoju ljubav prema Isusu. Blaženi Alojzije Stepinac je živi primjer i uzor svima: „Od majke je primio ljubav prema molitvi krunice. I to je tako snažno usvojio da je moljenjem te molitve i njezinim širenjem postao veliki apostol krunice u 20. stoljeću. Sjeća se on sam, po pripovijedanju drugih, kako mu je majka, dok je još bio u kolijevci, preko bijelog pokrivača stavila svoju veliku krunicu. Župnik koji je došao u posjet njegovoj obitelji, videći to, reče: »Pa kako ne bu svetac, kad već sad moli!«

Za razgovor:

  • U čemu se očituje majčina ljubav?
  • Kako tumačite savjet majke svojoj kćeri (ponuđena rečenica u tekstu)?
  • Koje doba djeteta je najbolje za prenošenje vjere?
  • Može li se u svakom periodu dječjeg života jednako prenositi vjeru?
  • Poznate li neku „svetu majku“ čijem životu se divimo i koju nam Crkva stavlja za uzor?

 


ZAKLJUČAK:

Ženi je Bog namijenio posebnu ulogu u povijesti čovječanstva. Po Blaženoj Djevici Mariji u povijest je ušao Spasitelj ljudi. No i svaka osobna povijest neizbrisivo ostaje obilježena ženskim likom – likom majke. Majka je odgojiteljica, čuvarica moralnih vrednota, a samim time i čuvarica života od njegova začetka.

Položaj se žena u društvu itekako promijenio u odnosu na prošla desetljeća i stoljeća, no još uvijek ona nije u svim dijelovima svijeta muškarcu ravnopravna.

Svijet nas treba i to u svim porama društvenog života. Ako se žena osjeća pozvanom biti majka kućanica, onda ona ne trati svoje darove i talente. Ako se osjeća pozvanom zaploviti političkim ili akademskim vodama, ona ne pokazuje manjak ženstvenosti. Naprotiv, ova područja života traže ženski genij. Svijet treba sjaj, ljepotu, suosjećanje i moć istinske ženstvenosti.
Bila udata ili neudata, na ognjištu ili na poslu ili na obojemu - poslanje joj je uvijek isto - uspostaviti prvenstvo osoba ispred stvari.

Čini se da su upravo žene pozvane pridonositi tom nužnom zaokretu naše civilizacije, po uzoru na Mariju koja je imala snage i vjere napraviti iskorak iz staroga u novi svijet.

Marija nije učinila ništa spektakularno, ništa izvanredno (Ona je majka Spasiteljeva, što nije malo), ali sve što je učinila bilo je s izvanrednom ljubavlju. Ljubav - i samo ljubav – životu daje kvalitetu.

„Žena je puno više od majčinstva tjelesnog ili duhovnog, ona je arhetip humaniteta, model i paradigma u ostvarenju „civilizacije ljubavi”. Žena je odgovorna za budućnost Crkve i čovječanstva jednako kao i muškarac. Žena je čuvarica osobe.“ Svi ovi stavovi duboko su potvrđeni od pape Ivana Pavla II.


AKTUALIZACIJA:

U svojoj poruci za Majčin dan dubrovački biskup Mate Uzinić ističe: “Ipak moramo priznati da nam i danas Crkvu i vjeru, zapravo, čuvate i činite živom vi, žene. Dok se većina muškaraca usput negdje pogubi – uz Isusov križ od dvanaestorice apostola i sedamdeset dvojice učenika je ostao samo jedan – vi, žene, ste one koje ste i danas blizu Isusa. Dolazite na misna slavlja, sudjelujete u pobožnostima, volontirate u župama, prenosite vjeru u obiteljima, nastavljajući tako biti ono što ste bile od početka: 'apostoli apostola'. Što bih ja osobno bio bez vjere moje majke i moje bake?“ .

  • Jesu li žene svjesne svog vlastitog dostojanstva i poziva?
  • Kako motivirati i osnažiti žene za njihovu odgovornu zadaću?
  • Što svaka od nas može osobno učiniti po tom pitanju?
  • Što mislite  kako će izgledati lik žene u budućnosti?

 

MOLITVA:

O mila Majko nebeska,
ti zaštitnice bijednika,
slušaj naš glas, pogledaj nas,
svima nama izmoli spas.

Ti raj si nam otvorila
kad Isusa si rodila;
bez njega mi bijedni bi svi
vječnu sreću izgubili.

Kad duši našoj teško je,
kad pritisnu je nevolje,
tebi se tad moli svak rad,
a ti blažiš bijedu i jad.



Literatura:

  • Ivan Pavao II., Mulieris dignitatem – Apostolsko pismo o dostojanstvu i pozivu žene, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1989.
  • Veronika Reljac, „Kršćanski feminizam“ u nauku pape Ivana Pavla II., u: Crkva u svijetu, 48 (2013), 169-188
  • Christine Ponsard, Vjera u obitelji, Verbum, Split, 2006.
  • Paul Tournier, Poslanje žene, Zagreb, 1991.
  • Papa Franjo, O životu i vjeri, Verbum, Split 2013.
  • Majka II. zbornik priredio S. Belaj, Salezijanski provincijalat, Zagreb, 1981.

Priredili: Zdenka Krokar i Ružica Maleš


© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija