8. Žena u zrelim godinama

CILJEVI:

  • prepoznati i razviti osjećaj samopouzdanja kod žena;
  • prepoznati  i doživjeti važnost ženine uloge u odgoju i formiranju vlastite djece i unučadi;
  • založiti se za ostvarenje smisla i poslanja ljudi starije životne dobi.


MOLITVA:

Sanjao sam da imam intervju s Gospodinom.
-    A tako, ti bi me htio intervjuirati?, reče Gospodin.
-    Ako imaš vremena?- rekoh.

On se nasmiješi:
-    Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati?
-    Što Te najviše iznenađuje kod ljudi?

Gospod odgovori:
-    To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi htjeli ponovo biti djeca. To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje. To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost. Tako ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli.

Gospod uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah:
-    Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?

Osmjehujući se Gospod odgovori:
-    Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli.

Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni. Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima.
Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.
Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.I da nauče da sam ja tu – uvijek. (autor nepoznat)

Oče naš…


MOTIVACIJA:

Zrela dob je ženama prirodno donosila mudrost, unutarnji mir, sigurnost i snagu. Međutim, u današnje vrijeme mnoge žene se srame i skrivaju svoje godine, loše se osjećajući zbog činjenice da nisu više mladolikog izgleda. Mladost je postala imperativ, a ne samo jedna od životnih etapa.

Za razgovor:

  • Zašto neke žene traže način kako zadovoljiti imperativ mladosti, ponekad i sebi na štetu?
  • Može li se i na koji način smanjiti trend u kojem godine ženama donose nesigurnost i osjećaj manje vrijednosti, a ne zrelost i unutarnji mir?
  • Kada je vrijeme reći zbogom mladosti? Ne mladosti srca, duha, znatiželje nego mladosti privida koji stvaramo svojim likom u stvarnosti.
  • Bojimo li se reći zbogom mladosti? Želimo li je umjetno produžiti garderobom, šminkom, dobrim izgledom, izlascima..?
  • Donose li godine ženama nesigurnost?

 

UVOD/NAJAVA TEME:

Naše vrijeme je takvo da mnogi više ne obraćaju pažnju na nekoga tko nije na prvim stranicama novina i časopisa. Koji ne postiže svjetsku slavu kao političar, biznismen ili kao estradna zvijezda. Ljudima današnjice nije zanimljiv ni privlačan govor o osobi koja je jednostavna, ponizna, bogobojazna, pobožna, samozatajna, nenametljiva. Sve je to za njih samo znak slabosti i nesposobnosti.

A za nas? Je li Marija naš pravi uzor? Nasljedujemo li je?

Nažalost, nekima su junaci malih ekrana veći autoriteti, nego roditelji, učitelji i vjeroučitelji zajedno. Zašto? Ljudske riječi mogu biti stručne, lijepo izražene i dotjerane, zanosne i emotivne, ali ako ih ne prate djela, iza svega će ostati jedino osjećaj gorčine i prijevare. Slike, kipovi i krunice, kojima se tako često resimo, u tom slučaju bit će svjedoci naše lažne pobožnosti. Uvjerena sam da to nitko od nas to ne želi.

Za razgovor:

  • Zašto danas nije lako biti žena ? Mislite li da je prije bilo lakše?
  • Kreiraju li mediji izgled i ulogu majke i žene?

 

OBRADA TEME:

Samopouzdana i/ili autonomna žena

Tko sam, zapravo, ja?

Vjerojatno nema žene koji sebi u nekom trenutku svog života nije postavila ovo pitanje. Neki žene to čine rijetko i ne opterećuju se mogućim odgovorima. Druge su pak time opsjednute  i spremne posvetiti čitav život traženju odgovora.
Odgovor na ovo pitanje predstavlja self-koncept ili pojam o sebi. Pojam o sebi u velikoj mjeri utječe na naš život. On određuje koje ćemo događaje u svojem životu smatrati važnima, što ćemo poduzimati, koje ćemo ciljeve pokušati dostići, hoćemo li biti zadovoljni onim što smo učinili, koji će događaji biti za nas stresni i kako ćemo reagirati na njih.

Što je to samopouzdanje?

Samopouzdanje ili samouvjerenost ugodan je osjećaj sposobnosti ostvarivanja ciljeva, dok je samopoštovanje ugodan osjećaj visoke osobne vrijednosti i kvalitete. Ne  mogu se pribaviti po volji, niti bi bilo dobro da svi uvijek budemo samouvjereni. Neki od najgorih ljudi na svijetu imali su izrazito visoko samopouzdanje, što im je pomoglo da učine neke od najvećih šteta u povijesti. Međutim i nisko samopouzdanje je jako opasno u današnjem svijetu. Nisko samopouzdanje ima vrlo nepoželjne posljedice. Kreira anksioznost, stres, osjećaj usamljenosti, te povećava šanse za razvoj depresije i poremećaja raspoloženja koji se mogu ukloniti samo liječenjem, a ne i pukom odlukom. Uzrokuje probleme u odnosima s drugim ljudima i u obitelji. Ozbiljno može ugroziti obrazovanje i posao. Može dovesti do podcjenjivanja svojih sposobnosti i neostvarenja svojih mogućnosti. Povećava emotivnu ranjivost i ovisnosti o drogama i alkoholu. Nisko samopouzdanje konstantno vodi do povećanja negativne slike o sebi, te osoba pada sve niže i niže ili se čak počinje samodestruktivno ponašati.

Što učiniti da povećamo samopouzdanje?

Prije nego što započnete raditi na povećanju samopouzdanja morate vjerovati kako se možete promijeniti i da uvijek ima Netko tko nad vama bdije 24 sata 365 dana u godini, i kada vas svi napuste ili vi to bar mislite, naš Otac  je uvijek tu.

Savjeti za stjecanje samopouzdanja

Pozitivno govorite o sebi – jačajte samopoštovanje, a i drugi će vas više poštivati, te tako opet jačate samopouzdanje. Cijenite nešto u svom izgledu – loša slika o sebi znači nisku razinu samopouzdanja, nemojte biti robinje današnjeg modernog svijeta, a opet moramo biti dio tog istog svijeta... Klonite se „čangrizavaca“ (ljudi koji se stalno žale) – povući će vas za sobom. Družite se s uspješnim ljudima i ljudima koji svjedoče vjeru i dobit ćete nadahnuće za stvaranje vlastitog uspjeha i jačanje vlastite vjere. Kad ste potištene i osuđujete sami sebe, otvorite Bibliju pročitajte citat koji će vam omogućiti da  postanete  najbolji prijatelj svojoj obitelji i samoj sebi i vaše će samopouzdanje odmah ojačati. Promijenite negativno mišljenje o sebi – vježbajte um, vjerujte u vaše pozitivne osobine. Uvijek gledajte naprijed, prema pozitivnoj budućnosti, nemojte žaliti za prošlosti i okrivljavati se. Potrudite se da ne ponavljate iste greške, učite na njima. Odvojite vrijeme samo za sebe – vaše potrebe se jednako važne kao i potrebe ostalih. Isticanjem vlastitih potreba naglašavamo svoju vrijednost i jačamo samopouzdanje. Otkrijte svoje potrebe uspostavljanjem dodira sa svojim osjećajima i vaše će samopouzdanje rasti. Redovno izvršavajte svoje obaveze – napravite popis stvari koje morate napraviti, odaberite jednu i napravite je (osjećaj da smo nešto napravili služi nam kao nadahnuće za ostale zadatke). Prije nego što se razljutite, pitajte se: „Je li to doista važno!? Mislite pozitivno, očekujte najbolje i rastite u vjeri, pa će se to i dogoditi – negativan stav dovodi nas do negativnih ljudi i događaja. Uravnotežite mentalne, fizičke, emocionalne i duhovne aktivnosti – o tome ovis kreativnost. Vjerom i maštom stvorite vlastiti uspjeh.

Za razgovor:

  • Možete li odgovoriti na pitanje TKO SAM JA?
  • Što mislite o vlastitom samopouzdanju?


Djeca odrasla i otišla: bračna i obiteljska ljubav se nastavlja

Mladi ljudi kada pristupaju sakramentu ženidbe ne misle što će biti za dvadeset ili trideset godina. Mi koji smo dosegli zlatnu sredinu životnog vijeka,  kada pogledamo unatrag, svjesni smo da su te godine brzo prošle. Sagradili smo kuće, imamo posao, djeca su nam odrasla i otišla svojim putem. Vjerojatno se svi ponekad upitamo: A što sada?

Vraćamo se na početak. Opet smo „Mi“ - ono dvoje mladih ljudi, doduše s kojim desetljećem više i kojom sijedom na glavi, ali to smo „Mi“. Za nas bi tada trebao početi jedan novi oblik zajedništva. Trebali bismo se više posvetiti jedno drugome i provoditi vrijeme zajedno. Ako je naša veza u početku bila okrunjena ljubavlju i ako smo svakodnevno molili našeg Oca da nam podari zdrav razum da prebrodimo sve nedaće koje su nam se ispriječile na životnom putu, onda će i ovo razdoblje dočekati spremni, ohrabreni vjerom.  Uvijek bismo trebalo imati na umu riječi s vjenčanja: „I u dobru i u zlu... dok vas smrt ne rastavi“.

U takvom ozračju i naša djeca su imali pravi primjer koji bi trebali nasljedovati , a ujedno bismo kod njih razvili osjećaj pripadnosti obitelji kao temeljnoj zajednici svakog društva. I naša djeca bi trebala znati i osjećati da uvijek mogu doći do roditeljskog doma i da su uvijek dobrodošla. Kvalitetni obiteljski odnosi temelje se na dobrim bračnim odnosima hranjeni vjerom, a oni znače uzajamno poštovanje i skrb. To omogućava zajedničko pozitivno djelovanje u odgoju djece i temelj je osobnog zadovoljstva životom. U bračnu zajednicu stupamo jer želimo i vjerujemo da će nam zajednički život  olakšati nošenje sa životnim izazovima. Dobro je upamtiti kako su obiteljski odnosi najvažniji odnosi u životu koje je potrebno kontinuirano nadograđivati i njegovati te svakodnevno u svojim molitvama uključivati sve članove svoje obitelji, koji su možda, po mjestu stanovanja odvojeni, ali u Kristovoj ljubavi su jedno.

Za razgovor:

  • Koliko često kao supružnici razgovarate ili se vaše druženje svodi samo na zajedničko gledanje  televizora bez riječi?
  • Činite li ponekad neke sitnice kako bi iznenadili svog supruga/suprugu da osjeti kao je i dalje voljen/voljena kao prvog dana?


Odnos prema unucima

Većina ljudi odnos s djedom i bakom pamte kao pozitivno iskustvo. S njima su iskusili bliskost, povezanost i duboko razumijevanje. To nije neobično, jer odnos s bakom i djedom ima potencijal da se razvije u veoma privržen i emocionalno topli odnos koji je svojom jačinom odmah iza odnosa roditelj-dijete.

Odnosi i spone između djece, baka i djedova različiti su i variraju u ovisnosti o uvjetima u kojima se djeca druže i susreću sa svojim "drugim roditeljima". Naime, postoje obitelji u kojima roditelji i djeca žive u istom kućanstvu s djedom i bakom, pa oni bivaju uključeni u djetetovu svakodnevicu i samim time su povezaniji i bliskiji s unucima.

Ako ne žive zajedno, ali su njihovi susreti česti te se vjerojatno odvijaju u trenucima kada svima odgovara, djedovi i bake mogu tada biti potpuno posvećeni unucima, iz čega se također razvija prisan odnos. Čak i ako žive u različitim gradovima i kontakti uživo nisu česti, moguće je njegovati povezanost obitelji telefonskim kontaktima, pismima te čestim razgovorima s djecom o njima.

Djedovi i bake čuvaju obiteljsku tradiciju prenose vjeru pričajući priče o svom djetinjstvu, te o djetinjstvu djetetovih roditelja. Pričaju o tome kako se živjelo nekad te daju unucima mudre savjete. S obzirom na to da s unucima provode manje vremena nego roditelji, te je to vrijeme planirano, često imaju više strpljenja u slušanju svojih unuka, više se igraju s njima, a ponekad i više razumiju. U današnje vrijeme su upravo bake i djedovi oni koji svojim unucima  utiru vjerske temelje u život, oni su oni koji najčešće vode unuke na misna slavlja, podsjećaju i njeguju vjerske običaje i tradiciju.

Ne treba zaboraviti da djed i baka ne postoje samo da bi bili podrška djeci i roditeljima. To su ljudi koji su puno dali u životu i kojima vrijedi iskazati zahvalnost. Poštujući ono što je njima važno, uvažavajući njihove potrebe, njihovo pravo na odmor i samoću te brinući se za njih, roditelj iskazuje poštovanje prema njima te uči dijete da čini isto.

Tako će ti isti unuci - jednog dana kad njihovi bake i djedovi postanu stari i nemoćni - "voljenim starcima" moći uljepšati mirne dane života - prisjećajući se pritom užitka koji su kao mališani osjećali bacajući se u naručje brižnih im baka i djedova.

Za razgovor:

  • Čega se najbolje sjećate iz  odnosa s vašim bakama i djedovima?
  • Razmislite jeste li se „uhvatili“ kako svojoj djeci govorite kao bi trebali odgajati svoju djecu tj. vaše unuke, a svjesni ste da vam je to isto jako smetalo kada ste odgajali svoju djecu?


Smisao starenja i starosti

Starost je posljednje razvojno razdoblje u životnom vijeku pojedinca koje se može odrediti prema kronološkoj dobi (npr. nakon 65. godine života) ili prema socijalnim ulogama i statusu (npr. nakon umirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon određenog stupnja sposobnosti).

Starenje je proces tijekom kojega se događaju brojne promjene. Tri osnovna vida starenja: biološko (promjene, usporavanje i opadanje u funkcijama organizma tijekom vremena), psihološko (promjene u psihičkim funkcijama i prilagodba ličnosti na starenje), socijalno (promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi).

Sveto pismo nudi vrlo pozitivno viđenje vrijednosti života. Svaka dob ima svoju ljepotu i svoje zadatke. U Božjoj riječi visoka starost uživa toliko poštivanje da se dugovječnost smatra znakom Božje naklonosti. Abrahamova duboka starost ističe se kao povlastica. Uz njega je Sara - njegova žena koja gleda kako joj tijelo stari, no koja će, u granicama svoje uvenule puti, spoznati moć Boga koji nadoknađuje ljudske nedostatke. Mojsije je već star čovjek kada mu Bog povjerava zadatak da iz Egipta izvede izabrani narod. Gospodinova se milost spustila na Elizabetu i Zahariju - roditelje Ivana Krstitelja, divan par staraca prožetih Božanskim nadahnućem. Starac Šimun i udovica Ana su u svojoj starosti dočekali ispunjenje svojih snova i nadanja razdragano uzevši u ruke dijete Isusa kada su ga Josip i Marija donijeli na prikazanje u Jeruzalemski hram. Sveti Petar je u starosti pozvan da mučeništvom posvjedoči svoju vjeru.

Čovjek koji je zadovoljan svojim dosadašnjim životom i svoju će starost dočekati spreman. Oni koji su se tijekom života trudili živjeti po Božjim zapovijedima ,starost će dočekati kao slijed životnog puta i bit će svjesni da su svakim danom sve bliži trenutku kada će možda Boga gledati „licem u lice“. Osobe koje žive vjeru, starost će prihvatiti objeručke, a samim tim će biti i prihvatljiviji vlastitoj djeci te ih neće zamarati svakodnevnim „jadikovkama“ o svom „teškom“ stanju.

Starost je lijepo životno doba ako ga mi sami učinimo lijepim i ako smo naše mladenaštvo i zrelo životno razdoblje živjeli po sakramentima, vođeni Božjim blagoslovom.

Za razgovor:

  • Što možete učiniti sada kako bi vam starost bila ljepša?
  • Ako pogledate unatrag -  u mlađu životnu dob, što biste sada drugačije učinili?  Pokušajte to i ostvariti!

 


ZAKLJUČAK:

Naše današnje druženje započeli smo pitanjem možemo li nasljedovati Mariju.

U svojim porukama Marija nam poručuje:

Draga djeco, vratite se svome Bogu. Slijedite moga Sina Isusa. Prepustite se djelovanju Duha Svetoga. Ne opirite se njegovim poticajima. Molite srcem i ustrajno jer su dani teški. Ne dopustite da vas zavede blještavilo ovoga svijeta. Dođite k meni, svojoj Majci i stavite se pod moje okrilje i tako zaštitite od Zloga, koji obilazi okolo kao ričući lav tražeći koga da proždere. Vjerujte riječima moga Sina Isusa i po njima živite. Bdijte i molite da ne upadnete u napast jer su dani zli.

Hoćemo li je čuti, razumjeti i poslušati ne ovisi toliko o našoj teološkoj ili nekoj drugoj izobrazbi koliko o našoj poniznosti i spremnosti da se otvorimo poticajima Duha Svetog, kao što je i ona činila. Čuti i razumjeti Mariju mogu oni koji su, kao i ona, spremni izvršavati volju Božju u svom životu. Čuti i razumjeti Mariju mogu oni koji se bezuvjetno predaju Bogu. Učinimo sve da se u našoj duši upali novi žar konkretnog nasljedovanja Marije. Znam da je to danas teško, ali ljubav prema svojoj obitelji, prema Mariji vodi nas ravno k Ocu.

Prihvatimo ljepotu starosti. Lijepa je jer nas smiruje, obogaćuje. Lijepa je jer nas uči prihvatiti vlastitu prolaznost na ovom svijetu u kojem se pripremamo za vječnost i zajedništvo s Gospodinom. I zbog toga je dobro znati reći ponekad: ''Zbogom mladosti, dobro došla starosti!“ A moj zaključak kao žene u zrelim godinama glasi:

... bitno je OSTATI autentična, a ne POSTATI autentična.
... slijediti izvornosti svoga bića.
... i uvijek težiti k svomu Izvoru.


AKTUALIZACIJA:

Svakodnevno se trudite razvijati samopouzdanje, a u teškim trenucima po uzoru na Mariju oslonite se na njenog Sina. Marija je čuvala i pazila Isusa kao dijete, a kada je odrastao pustila ga je u život, ali On je znao da je ona uvijek tu za njega.

  • Jesmo li po uzoru na Mariju i mi spremni na isto?
  • Unuci su djeca naše djece, naša krv. Jesmo li spremni učiniti sve kako bi odrastali u ljubavi i vjeri, a da ne zadiremo u roditeljsku ulogu naše djece?

 

Priredile: Zorica Šitum i Divna Latković


© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija