UVODNA MOLITVA

Prvom katehezom čiji je naslov Bog - izvor majčinstva započinje ciklus kateheza o majčinstvu. Stoga pristoji ovaj susret otvoriti molitvom zahvale Bogu iz srca jedne žene i majke.

Dobri Bože, zahvaljujem ti na daru života, što sam po tvojoj namisli stvorena tako čudesno. Sve što jesam, čime si obdario moje biće, tvoj je dar. Želio si me kao ženu, dubinu moje duše satkao od nježnosti i čežnje. Moje ruke, kao krila brižne ptice, mogu zagrliti i zakriliti.. Moje srce stvoreno je da se daruje i ljubi, da hrabri i prašta. Ti, koji si svojom očinskom rukom i snagom Riječi stvarao, podario si mi moć darivanja i davanja novoga života. Koje li milosti! Koje li tajne! Hvala ti na tom povjerenju.

U ovom času, dobri Bože, izvoru moga života, još više razumijem da ne mogu bez tebe u svojim danima, u svim zadacima, u svojoj obitelji. I kao što košuta žudi za izvor vodom, tako moja duša, Gospodine, za tobom čezne.

Hvala ti na darovima Duha Svetoga koji mi pomažu da mogu pratiti na životnom putu svoju djecu i supruga, i u zajedništvu s njim ostvarivati svoje majčinstvo.

Ružica Lice


MOTIVACIJA

Bog je stvoritelj svega! On nas, kao svoju djecu, neizmjerno ljubi! U sebi ujedinjuje najljepše od očinstva i majčinstva. On nas poput glinenih posuda oblikuje u našoj ženstvenosti, u našem majčinstvu, kada i same postajemo posuda za novi život koji Bog s ljubavlju stvara u nama.

Meditirajući nad fotografijama i svetopisamskim riječima: »Gospode: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih« (Iz 64,7) , promisli što povezuje Božju ljubav i majčinstvo. Zapiši pet riječi koji ti prve padnu na pamet!


RAZMISLI

  • Kakav je moj odnos prema Bogu? Kako ga doživljavam? Obraćam li mu se često?
  • Prihvaćam li sebe kao ženu? Prihvaćam li svoju ženstvenost i majčinstvo kao Božji dar? Jesam li svjesna da mi Bog po majčinstvu povjerava poslanje da rađam njegove sinove i kćeri?
  • Postoje li neki propusti koje primjećuješ u odnosu prema Bogu, suprugu ili djeci? Zamoli Boga da ti pomogne u preoblikovanju i obnovi tih odnosa.?


RAZRADA

Što kaže Sveto pismo?

Poslušajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospod me je pozvao od krila materina, imenovao me je od krila materina (Iz 49,1).

Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima (Iz 49,15-16).

Izaija nas hrabri u ova dva kratka teksta. Govori o svom pozivu, svom stvaranju, ali i o mojem i tvojem stvaranju. Bog nas je htio od početka. Otac i majka su nam pružili ograničenu ljudsku ljubav, a Bog nas je stvorio božanskom, bezuvjetnom ljubavlju. Majčinstvo vas je sigurno potpuno promijenilo kao osobe, dalo vam novu dimenziju života. Rođenjem djeteta drukčije gledate na život. Možete li uopće izmjeriti koliko ljubite svoju djecu? A pogledajte Božju ljubav! Bog nas je sve urezao u svoj dlan! To znači da mu je stalo do tebe i da te ne zaboravlja! Vjeruješ li uistinu u tu i takvu ljubav?


Što kaže Crkva?

  • Na raznim mjestima uspoređuju se Božja ljubav i briga za narod s ljubavlju majke. Kao majka Bog je ljudski rod, a posebno svoj odabrani narod, u svom krilu nosio, u bolovima ga je rađao, hranio i tješio (usp. Iz 42,14; 46,3-4; Jr 31,20). Ljubav se Božja na mnogim mjestima prikazuje kao »muška« ljubav, supruga i oca (usp. Hoš 11,1-4; Jr 3,4-19), a katkad i kao »ženska« ljubav majke. (Mulieris dignitatem, 8; usp. KKC, 279


Što kaže znanost?

  • I jedno i drugo, muž i žena, otac i majka, »znaju da su suradnici ljubavi Boga Stvoritelja i takoreći njezini tumači« (Gaudium et spes, 50). Oni svojoj djeci pokazuju Gospodinovo majčinsko i očinsko lice. (Amoris laetitia, 172)
  • U okviru biblijske analogije i nutarnje logike teksta [Ef 5,21-23] upravo je žena koja tu istinu svima očituje: ona je zaručnica. To »proročko« obilježje žene u njezinom ženskom biću nalazi najuzvišeniji odraz u Djevici i Bogorodici. Njoj se na najsavršeniji i na najneposredniji način dogodilo intimno sjedinjenje u poretku ljubavi - koje po ženi ulazi u svijet ljudskih osoba - sjedinjenje s Duhom Svetim. (Mulieris dignitatem, 29)


Što kažu muškarci/očevi?

Muškarci/očevi su na pitanja: Što za mene znači kada moja supruga njeguje intenzivan odnos s Bogom putem molitve i duhovnoga života, pronalazeći u njemu izvor svoga majčinstva? i Kako se pritom osjećam?, ponudili sljedeće odgovore:

  • »To što moja supruga nastoji njegovati odnos s Bogom putem osobne molitve i potičući na obi-teljsku molitvu, za mene je istinski blagoslov jer jača sigurnost da ćemo uz Božju pomoć moći nadvladati sve kušnje i teškoće. Zbog toga osjećam duboki mir i radost.«
  • »To meni puno znači, jer kad je Gospodin na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. Naš odnos je bolji, opušteniji, kvalitetniji, a taj mir, spokoj osjeti i dijete. Pritom osjećam Božju prisutnost, cjelovitost, sreću, nadu, jakost i zadovoljstvo.«
  • »Kada moja supruga putem molitve i odnosa spram Boga u njemu pronalazi izvor svojega majčinstva, čini me sretnim, ulijeva mi sigurnost i u meni potiče želju da joj se pridružim u molitvi i budem joj podrška. Takav odnos moju suprugu čini posebnom, onakvom kakvu je želim - do-brodušnu, marljivu, susretljivu, sretnu i zadovoljnu. Dok vladaju takvi odnosi, a hvala dragom Bogu najčešće je tako, ja se osjećam ponosno, sretno i voljeno.«


RASPRAVA

Kao uvod u raspravu prisjeti se nekih karakterističnih ženskih likova iz Biblije poput Eve, Sare, Ha- gare, Mirjam, Debore, Estere, Judite, Lidije, Tamare, Rute, Ane, Marije Magdalene, Marije i Marte, te Blažene Djevice Marije. Oni se mogu uzeti i kao svojevrsni arhetipi. Preispitaj se koliko poznaješ te likove i možeš li se prepoznati u jednom ili više njih?

Nadalje, što ti je novo i značajno u ovoj katehezi? Koje su se misli i osjećaji javili tijekom obrađivanja pojedinih sastavnica kateheze? Jesu li te odgovori muškaraca/očeva iznenadili? Ako si voljna, svoje uvide, promišljanja i osjećaje podijeli s ostalim sudionicama u sklopu rasprave.


POTICAJI

Napiši na što te potaknuo sadržaj ove prve kateheze, kao i odjeci ostalih sudionica u kontekstu:

1.    vlastita duhovna rasta;
2.    onoga što možeš učiniti u svojoj obitelji kao »kućnoj crkvi«;
3.    onoga što možeš učiniti izvan svoje obitelji, u Crkvi i društvu.


ZAKLJUČNA MOLITVA

Zahvalimo Bogu na današnjem susretu i molimo ga za ustrajnost u daljnjem pohađanju kateheza i vjerodostojnom življenju majčinstva. Susret se može zaključiti Molitvom majke sa stranice 12 ili sljedećom molitvom iz Psalma 138.

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.
Nek ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih, nek pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.
Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek me tvoja spasi desnica!
Gospodine, što ja počeh, ti dovrši!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

Slava Ocu...

.


UVODNA MOLITVA

Nebeski Oče, danas pred tebe donosim svojega muža i molim, sukladno tvojoj riječi:

  • da mu daš snage da vodi našu obitelj;
  • da blagosloviš njegov rad i da mu pokažeš kako da te slavi svakoga dana;
  • da bude mudar upravitelj naših financija i svega što imamo, prisjećajući se da sve što imamo dolazi od tebe;
  • da te voli svim svojim srcem, dušom, umom i snagom, te da mrzi zlo;
  • da želi slušati potrebe drugih i da se lako ne razljuti;
  • da mu pružiš fizičku, mentalnu i duhovnu zaštitu;
  • da mu daš želju poučavati našu djecu i biti im primjer pobožnosti;
  • da ga ti uputiš i poučiš kojim putem treba ići;
  • da mu daš mir u svim okolnostima i čvrstoću karaktera u odlukama koje mora donositi;
  • da mu pomogneš da razmišlja o tvojoj riječi, da moli i ostane vjeran Kristu do kraja. Amen.

(Izvor: Obiteljski centar Varaždinske biskupije http://obitelj.biskupija-varazdinska.hr/)


MOTIVACIJA

Promišljajući o prikazanoj karikaturi, uz pomoć teksta obreda vjenčanja prisjeti se kako je započeo tvoj brak i koja su vam pitanja postavljena prigodom sklapanja sakramenta ženidbe. Na potvrdne odgovore koje ste tada dali nadovezuju se bračna privola, odnosno obećanja. Ti odgovori i obećanja zapravo predstavljaju nosive stupove braka koji povezuju njegovu sakramentalnu, prijateljsku i intimnu perspektivu, o čemu piše papa Franjo u broju 120 apostolske pobudnice Radost ljubavi.

Jeste li ovamo došli bez prisile, da slobodno i posve svjesno sklopite ženidbu?
Jeste li spremni u braku za cijeloga svog života jedno drugo ljubiti i poštovati?
Jeste li spremni s ljubavlju od Boga primiti djecu i odgajati ih po zakonu Krista i njegove Crkve?

Svećenik ih pozove da izraze privolu:

Kad ste dakle naumili sklopiti sveti ženidbeni savez, pružite jedno drugomu desnu ruku te pred Bogom i njegovom Crkvom izrazite svoju privolu.

Pruže jedno drugomu desnu ruku.

Mladenac veli: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
Mladenka veli: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoga supruga i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.


RAZMISLI

  • Kakva su moja sjećanja na čin sklapanja sakramenta ženidbe? U kojoj mjeri uspijevam živjeti dana obećanja?
  • Jesu li me brige oko djece i egzistencije udaljile od supruga? Odvajam li potrebno vrijeme za razgovor s njim ili propuštam prigode za razgovor i dijeljenje osjećaja?
  • Oslanjam li se na Duha Svetoga u iznalaženju odgovora na pitanja s kojima se susrećem u svojem braku i svojemu majčinstvu? Pomaže li mi to da se u življenju majčinstva s pouzdanjem mogu osloniti i na muža?.?


RAZRADA

Što kaže Sveto pismo?

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Na to će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana (Iv 2,1-12).

Kako čitamo, na svadbi u Kani bilo je šest posuda za čišćenje koje su poslužitelji po Isusovom naputku trebali napuniti vodom. Nije to bila lagana zadaća jer je svaka posuda imala zapreminu od oko 100 litara. U koračnici oni su to učinili i stvorili preduvjete čudu koje je uslijedilo. Isus poziva i supružnike da, ljubeći jedno druge kao što nas on ljubi, tijekom šest dana pune »posude« svojega braka vodom koja će ga trajno zalijevati i omogućiti mu rast i razvoj. Ulažem li primjeren trud da ih punim strpljivošću, radošću, vjernošću, suosjećanjem, opraštanjem i ljubavlju? Ako tako činim, stvaram preduvjete da mi brak uistinu bude oslonac majčinstva.

Ali, s obzirom na to da je sve to još uvijek samo na ljudskoj razini, teško je za očekivati da ćemo ustrajati u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti dok nas smrt ne rastavi, ako se nećemo napajati na »izvoru vode žive« i ako nećemo dopuštati Kristu da naš ljudski trud posveti po našem udioništvu u nedjeljnom euharistijskom slavlju. Naime, sedmoga dana događa se još veće čudo kad se vino pretvara u njegovu krv da nas osnaži za bračno, obiteljsko i roditeljsko poslanje. Zajedništvo s njim u euharistiji vrhunac je naše uzajamne ljudske ljubavi! Zato ne propuštajmo te prigode, jer time sprječavamo da se posude našega braka počnu puniti nestrpljenjem, tugom, nevjerom, bezosjećajnošću, nepraštanjem ili čak grubošću i netrpeljivošću, čime mogu naštetiti i majčinstvu. No ako se to i dogodi, posvijestimo da nas ni tada Krist ne ostavlja same nego nam nudi da u sakramentu pomirenja očisti naše posude od svake ljage i grijeha.

Znamenje u Kani potvrđuje da je Isus spreman učiniti čudo, ako ga se zamoli, i da za njega nema izgubljenih situacija. Njegova milosrdna gesta pretvorila je vodu ljudske moguće sramote u vino radosna zajedništva. Majka koja mu je vjerovala otpočetka i nas upućuje da s pouzdanjem učinimo sve što od nas traži, da vjerujemo da je s nama ne samo na svadbi nego i u sve naše dane, a on će zauzvrat po većim ili manjim čudima radošću ispuniti naše bračno i obiteljsko zajedništvo. Dopustimo mu da i po našem braku objavi svoju slavu?


Što kaže Crkva?

  • Nakon pada, ženidba pomaže da čovjek nadvlada povlačenje u sebe, sebičnost, traženje vlastitog užitka, te potiče otvaranja drugomu, uzajamno pomaganje i sebedarje. (KKC 1609)
  • Papa Franjo o rastu u djelotvornoj ljubavi piše: To je Ijubav koja ujedinjuje bračne drugove, lju- bav posvećena, obogaćena i prosvijetljena sakramentom ženidbe. To je »čuvstvena združenost«, duhovna i žrtvena, koja u sebi objedinjuje nježnost prijateljstva i erotsku strast i opstaje i kad osjećaji i strast oslabe i minu. (Amoris laetitia, 120)
  • Materinstvo je učinak bračnog sjedinjenja između muža i žene, ono biblijsko »spoznanje« o kojem govori Postanak: »dvoje postaje jedno tijelo« (usp. Post 2,24); ono se sa strane žene ostvaruje posebnim »samodarivanjem« kao izrazom one zaručničke ljubavi u kojoj se bračni par tako sjedinjuje da postanu »jedno tijelo«. (Mulieris dignitatem, 18)
  • Nijedno od supruga neće nikada biti samo u suočavanju s izazovima koji se javljaju. Pozvani su odgovoriti na Božji dar s predanošću, kreativnošću, ustrajnošću i svakodnevnom borbom, ali će se uvijek moći obratiti za pomoć Duhu Svetomu, koji je posvetio njihovu zajednicu, tako da njegovu milost mognu osjetiti u svakoj novoj situaciji s kojom se susreću. (Amoris laetitia, 74)


Što kaže znanost?

  • Podaci dobiveni u znanstvenom istraživanju Zaposlenost žene i fertilitet u Hrvatskoj pokazuju da 78,8 posto ispitanica od ponuđenih životnih situacija preferira brak, a 75,1 posto ispitanica drži kako je za ženu vrlo važno, odnosno važno, da živi sa suprugom ili partnerom. (Akrap i Čipin, 2011.)
  • Prema rezultatima jednog kanadskog istraživanja 97 posto žena želi biti u sigurnoj partnerskoj vezi prije negoli odluči postati majka. (Tough, Vekved i Newburn-Cook, 2012.)


Što kažu muškarci/očevi?

Među odgovorima muškaraca/očeva na pitanja: Što za mene znači kada moja supruga naš brak doživljava kao oslonac svoga majčinstva? i Kako se pritom osjećam?, probrani su sljedeći.

  • »To doživljavam kao ispunjenje poslanja koje nam je namijenjeno. Ostvarujemo se zajedno kao muž i kao žena. Osjećam snagu nas kao para.«
  • »Kad moja žena doživljava naš brak kao oslonac, to je za mene velik poticaj da se i ja više trudim na našem bračnom odnosu te da joj budem na pomoć. Pritom se osjećam predano, korisno i povezano.«
  • »Predivan je osjećaj primijetiti da se supruga oslanjanja na sakrament ženidbe i da iz njega crpi milosti za bračni i obiteljski život, uključujući i svoje majčinstvo koje donosi brojne izazove, osobito kada je više djece. Mnogo mi to znači jer se time neprestano obnavlja ono duboko iskustvo misnoga slavlja na dan vjenčanja, koje se snažno urezalo u moju dušu.«


RASPRAVA

Jesi li iz sadržaja stekla nove uvide i spoznaje? Koje su ti se misli i osjećaji javili tijekom obrađivanja kateheze, a osobito navoda onoga što kaže Sveto pismo, Crkva i znanost? Kako si doživjela odgovore muškaraca/očeva? U kontekstu rasprave, ako želiš, svoje odgovore podijeli s ostalima.


POTICAJI

Napiši poticaje koji su proizašli iz sadržaja kateheze i onoga što su izrekle ostale sudionice, a odnose se na:

1.    vlastita duhovna rasta;
2.    onoga što možeš učiniti u svojoj obitelji kao »kućnoj crkvi«;
3.    onoga što možeš učiniti izvan svoje obitelji, u Crkvi i društvu.


ZAKLJUČNA MOLITVA

Izmoliti Molitvu majke sa stranice 12 ili sljedeću molitvu:

Gospodine, najljepše što možemo reći o tebi jest: ti si Ijubav. Sva Ijubav na ovom svijetu samo je odsjaj tvoje Ijubavi. Može se ostvariti potpuna sreća u tome da se drugoga usrećuje i dubok osjećaj da primamo sreću od drugoga. Zahvaljujemo ti što cijelim svojim bićem možemo jedni drugima pokloniti Ijubav kada si pripadamo u braku. Očuvaj nas od sebeljublja. Podaj nam da svoju ljubav uvijek mjerimo po tvojoj ljubavi. Amen.


Stranica 1 od 5

© 2020 - Splitsko-makarska nadbiskupija